Kad otvorimo oči

15 mar
Faruk Ajdinović

Evo ti, pomisli nebo
i ovaj teret.
Valja sreću na sedam milijardi dijelova
dijeliti.

Pa šta ako se samo zavjese
na prozorima ispod kojih prolaziš
pomjeraju svakog petog dana?

Uzmi, uzviknu svemir
i ovu moju prazninu.
Polako obuj cipele i smij se ulicama
i ove jeseni.

Svi nekako stare, nema ništa strašno
ni gorko u tom što našu starost
niko nije dovoljno poželio?

Ponesi, pomisli srce
ovaj ćošak u kome nema nikog.
Nad krovovima odavno usnuli mjesec
progoni čežnju.

Pred put se grli, za laku noć grli.
Zar život u tišini i ćutanju
postoji i kad otvorimo oči?

–Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.

(Visited 6 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments