Kad bi planine znale koliko te volim

18 okt
Basarica

Kad bi planine znale koliko te volim
otopio bi se sav snijeg i sva zemlja,
a svaki i najsitniji kamen zasijao bi poput zvijezda.
Koračali bismo po nebeskom tlu
i stopala bi nam mirisala na proljeće.
Ti si moja prva jutarnja kafa
što me uvijek vraća u život i koje se
ne mogu zasititi da milion jutara svoje oči otvorim.
S tobom prvi put doživljavam sebe i to je, ta neka tvoja moć,
super vještina, da svakog daruješ osjećajem posebnosti.
Slušaš poglede, posmatraš riječi i prihvataš sve
ne vezajući sebe za to.
S tobom je lako postojati.
Nekad osjećam kako mi dodiruješ srce i
miluješ sva moja osjećanja. I ja se prepustim.
Svaki tvoj dodir tetovira se na mojoj koži. Obojena sam
bojama tvojih dodira.
Ti si moje ljeto usred zime.
Svježina kad je grad pod opsadom vrućine.
Nikad sunce nije manje grijalo, a nikad mi toplije
nije bilo. Tijelo je konačno zacijelilo.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 114 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments