Jučer sam ubila nečijeg druga

4 nov
Mary May

Jučer su ubili nečijeg druga.
I danas su sigurno, samo
za to još nismo čuli.
Nečijeg druga su ubili jučer,
a bio je, kažu, duša od čovjeka.

A bio je on i nečiji sin.
Neka žena bez sina je ostala.
Jučer grlila, danas
ukopala. Voljenog sina,
dušu od čovjeka.

I prijatelje je imao.
I oni su danas nesretni, sivi,
i možda si nisu uvijek najbolji bili,
ali svi se slažu da bio je
duša od čovjeka.

Sigurno su i neke djevojke jučer
ostale s uspomenama samo,
neke dobrim, neke lošim, jer
mora da je nekome taj i zagorčao,
mora biti netko koga je slomio,
razbolio,
dušu mu uzeo,
duša od čovjeka.

I nekad je pio, rušio,
varao i krao,
kažu da znao je biti svinja,
pseto, ni blizu onome što misle drugi,
duši od čovjeka.

Sigurno je bio i gori od toga,
a da je mogao, ma ubio bi i on,
bolje da ne znamo na što je sve
bio sposoban.

Dobro su i učinili,
neka ga u vražju mater,
isti je ko i svi:

same duše,
nigdje čovjeka.

– Svi stavovi i mišljenja izraženi  u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.-

(Visited 1 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments