Jesen, povratak svom jugu

4 okt
Jana Andrić

Septembar, rođendan, jesen. Mojih 24. Kažu da jesen miriše na pečeno kestenje, tihe rastanke, tople čajeve, a možda i nove početke. Donosi na svojim rukama najljepše prekrivače ispletene najljepšim bojama jeseni, korake po opalom lišću, kišne trotoare. Tuga i sreća, isprepletene jesenjim nitima. I koliko god bilo tuge i melanholije u jeseni, ipak biram sreću. Biram sve te prelijepe boje, i radujem se, uprkos svemu. Jer jesen je i novi početak, skidamo sa sebe sve ono što je “uvelo” da bismo poslije mraza još ljepše procvjetali. Jesen, duge šetnje kroz parkove ispunjene lišćem od bakarnih do zlatnih nijansi, ne znaš koju bih prije odabrao u herbarijum svojih sjećanja. Još po koja ruža koja je odoljela vremenu i raskošnim cvjetom i dalje krasi jesen. Polako odlaze vedra i sunčana jutra, tople večeri i dolaze maglovita i prohladna vremena. Dolaze kiše, da donesu svježinu i odnesu svu prašinu koja se nakupila. Dolazi vrijeme za knjige, toplu čokoladu, raniji smiraj dana, vrijeme da osluškuješ sebe. Vrijeme za još topliji i nježniji zagrljaj, za još jači stisak ruku i čarobne šetnje “jesenjim” ulicama. Vrijeme za neke nove susrete, vrijeme za neke nove snove, nove nade i najljepše boje. Vrijeme da pustimo sve krajeve, obrišemo suze i hrabro se borimo za nove početke. Jesen, povratak svom jugu. Oproštaj. Ljubav. Nada. Vjera. Početak. Za neka ljepša jutra, ze neke bolje i ljepše nas. Za radost, za još poneku suzu, za topao dom, za mirnu luku. Jesen još jedna prilika za nas. Još jedna stanica za voz. Još jedan kofer uspomena. Žena na peronu ljubavi. Čeka. Jer ko zna. Možda ova jesen znači i dolazak. Možda se ono koji se čekaju konačno i dočekaju.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 50 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments