Jesen i list žut,
kapljicu kiše prati topao vjetar i ptičji mio zvuk.
Jedan starac šeta u crnom kaputu,
po kamenom i lišćem žutim ukrašenom putu.
Na klupi pod kestenom ostavio je mladost,
zato svake jeseni tu traži svoju radost,
umjesto proljetnog behara okružuje ga lišće,
još uvijek ga ljubav u njedrima stišće.
Kao nekad davno opet zaigra srce,
ovaj put umjesto drage zagrlit će lišće,
a u tom listu što nemirno šuška,
sačuvala se ašikom ispunjena pjesma,
čudom nekim u tom ljubavnom ruhu i suza poteče,
i sve mu se pred očima čini, kao da dragu opet vidi,
kao da sa dragom opet može da šeće.
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 33 times, 1 visits today)
