Jednog ćemo dana skupa brati kamilicu

27 sep
Marko Vračević

Svakodnevno te pokušavam dodirnuti
nisu mi ruke kratke nego je nebo daleko.

Sanjao sam sinoć kako te gledam s livade
na kojoj sam brao kamilicu
ti u nekom bijelom autu bez krova, juriš
prema zalasku sunca i nestaješ.
Za sobom ostavljaš oblake po nebu
nisu bijeli
tamnoplavi su, skoro ljubičasti
u boji pokore moje najdraže.

Pozdravljam je, Marija je u apsidi
pozlaćena, velikih bizantskih očiju
ljudi na klecalima mrmljaju molitvu
u lažnoj poniznosti traže sveti mir
palim svijeću i predajem te njoj.
Želim vjerovati da su tvoji putevi bezbrižni kao Marijine ruke koje dodiruju nebo,
želim vjerovati da će doći vrijeme kada ćemo jednog dana skupa brati kamilicu

– Svi stavovi i mišljenja izraženi  u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku patformne Hoću.ba.-

(Visited 25 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments