Jedne oči, jedne ruke

11 jun
Jasmina Mandžić

Svojstveni sebi, nalik na sve iste                                                                                                     U ovaj smo ponor naivno pali                                                                                                     Sad idemo tamo gdje duše se čiste,                                                                                       Posljednji put kad kesteni su cvali.

I ovog jutra osjećam nebo kroz kiseo dah,                                                                               Idem ka svome, a od mene sve moje bježi,                                                                                 Mi živimo dane samo na mah,

Čuvaj me ako život postane teži.                                                                                                   To što u nama čami, samo su naše muke,                                                                                   Ne zna to onaj koji volio nije,                                                                                                   Jedne oči, jedne ruke.

Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 53 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments