Jedan krov za sve nas

26 sep
Enisa Hodžić

Živimo sa činjenicom da je naša domovina Bosna i Hercegovina mala, prilično nerazvijena država koja nam ne može pružiti mnogo izbora za dobar život. Međutim, ma kakva bila, mi smo u njoj rođeni, njene smo krvi, ponosno nosimo naziv Bosanci i Hercegovci i volimo je, možda ne onakvu kakva jeste, ali zasigurno vjerujemo da može i da će postati bolja Bosna i Hercegovina. Sa različitim narodima, regijama i običajima svi zajedno pokušavamo živjeti u jednoj velikoj kući zvanoj država. Iako do sada život u toj kući nije nimalo lagan, sa ložom vlasti, puno nesloge, nedostataka u razvoju mi opet živimo za svjetlije dane i sa pogledom na bolju budućnost. Kada pogledamo prošlost naših predaka, kada izdvojimo sve dobro i loše što se desilo uvijek nastojimo dobro još poboljšati, a greške nastojimo ne ponoviti. Ne treba da se osvrćemo na lošu prošlost, jer tu ništa ne možemo promijeniti. Treba da dobro kontrolišemo sadašnjost da bi mogli ispuniti očekivanja za budućnost. Sada možemo reći da u budućnosti želimo da Bosna i Hercegovina bude Los Angeles, New York, da želimo spomenike kao u Parizu, da su nam ulice kao u Venciji, da imamo piramide kao u Egiptu, da se preko noći razvijemo u moćnu i poznatu državu koja pruža sve mogućnosti, te da smo država o kojoj svi maštaju. To je nečija tuđa realnost, a naša mašta, ali snovi treba da postoje jer je život bez snova život bez nadanja. Najveći problem u državi jest nezasposlenost. Ko je tome kriv? Jesu li tome krivi naši djedovi ili očevi to nije važno, jedino je bitno kako to riješiti i kako poboljšati situaciju. Svako od nas ima želju da postane povlašteni sloj naše zajednice, jer svaka osoba pokušava da postane bolja od osobe koja je bila juče. Svako od nas treba dobiti pravo da izrazi svoje misli, ali samo našim zajedničkim mišljenjem možemo nešto postići i jedino tako naša velika porodica može opstati. Život nije film ili serija da vratimo scenu i ispravimo grešku, pa krenemo dalje. Tu nema kaskadera, a svaki kadar igramo mi i nije nam plaćeno već plaćamo svaki put kada pogriješimo. Sva rješenja svrstala sam u tri pojma: sloga, podrška i razumijevanje. Želimo da nas to prati u budućnosti, jer će jedino tako naša država, Bosna i Hercegovina, ostati kuća u kojoj žive različite porodice, ali sa zajedničkim razmišljanjem i nadom. Sreća će doći kada prestanemo žaliti zbog svoje nevolje koju imamo i počnemo biti zahvalni zbog nevolja koje nemamo. Ne treba da gledamo unazad, jer mi ne idemo tim putem.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 12 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments