Jazuk

22 jun
Rijad Ahmetović

Nejma tog
Kitaba ni simposiuma
Niti nura u očima grijeha
Niti memli bez mrakače sjene
Kol’ko ova dunja bez mene
Ista u tragu.
To je samo
Pokoja sjena
Koja kiti naše živote kao dževdan
Kaleći sreću i bijes u istom kalupu života
Kao telalal goč kad zora svane
Nije to neki keramet
Kol’ko je insanski amanet
Da kroz leprš maslačaka pronađemo sebe
U tragu svilene trake koja nas prati kroz vene
Kao korijen traga nature
Nekad melemom
A češće gorčinom
Sve istim tokom a drugim imenom.
To su samo duvari za naše čiste duše
I čehre akrepa i ljepotana
Padnu niz vod zijana
Kada svaka riječ i muhabet istakne iskru
Insanskog avaza
Jazuk je da tahvil zulumi adešu,a kamol’ jaranu.
Jer smo svi muzafiri na dunjalučkom daru.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 63 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments