Između straha i slobode

7 jan
Sinan Džaferović

Između straha i slobode se uvijek nalazi korak, onaj najteži, onaj najveći. Jednom kad probiješ led i kada kreneš, onda je lako. Čovjek napravi taj korak, ponovi i krene plivati pa se tako i nauči. Ljudi su toliko nesigurni u sebe i imaju milion strahova koji se javljaju radi nesigurnosti i anksioznosti koje često započinju pitanjem “Šta ako?”. Čovjek ne shvata koliko vrijeme brzo prolazi i prvih pola života provede u strahu, a drugih pola u kajanju da pitanjem “Što nisam kad sam bio u mogućnosti, pun snage i elana?”. Mnoge generacije imaju poprilično iste ciljeve u životu, a to je — završiti školu, Fakultet, naći posao i oženiti se/udati se. Kada pitaš njega ili nju za neke ambicije, hobije, većina ih nema, jer su upili taj Balkanski mentalitet primitivnog razmišljanja. Zašto onda ljudi koji prepoznaju potencijal i talenat u sebi, kao i mogućnost za napredovanje ne teže ka ostvarivanju svojih ciljeva? Zašto previše mladih talenata umire u sebi i sebi nikada ne dozvole da njihov talenat zablista u očima javnosti? Prekatak je život da bi odgađali svoje ciljeve “kada budemo imali vremena”, ali u suštini svi ga imamo, samo je do organizacije istog, isto tako i prema ljudima. “Nemam vremena” je samo još jedan znak nezainteresovanosti i mrtve želje da svoje vrijeme koje imamo poklonimo nekome ili nečemu. Sve ide u pogrešnom smjeru, pa većinom i mi, jer nas (većinom) podmićuju plaćama da zaboravimo svoje snove dok gradimo tuđe, a samo nas jedna odluka dijeli od drugačijeg života. Ako ne možeš pronaći sreću gdje se trenutno nalaziš, mijenjaj svoj mentalitet i mijenjaj sredinu, bori se, jer tanka je linija između straha i slobode.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 57 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments