Izgubili ste samo ako ste odustali

1 apr
Indira Habibović

Krajnje je vrijeme da razmislite ko ste. Da ozbiljno I iskreno porazgovarate sami sa sobom. Niko ne zna bolje od vas koje sposobnosti I talente imate. To je onaj urođeni osjećaj, osjećaj koji ste donijeli na ovaj svijet, rođenjem. Ako sebi ne postavite jasan cilj šta hoćete, kuda plovite, onda imamo problem, Gubite vrijeme. A vrijeme je jedini neprijatelj kojeg imamo. Zašto ne obratite pažnju na ono što vam donosi radost u životu, ono što vas tjera da svako jutro ustanete iz kreveta. Koliko ljudi (pa I vi sami) kažete: “Ma mogu ja to, ali mrzi me sad”, a ustvari nikad ne saznaju koji je njihov maksimum, limit. Šta god da radite u životu, ako to ne radite posvećeno, nikada nećete dati 100% sebe. Jedini pravi napredak moguć je onda kada shvatite koji ste vi potencijal. Da ne lažete sebe I da ne lažete druge. Shvatite da će se vaš život poboljšati tek onda kada se vi poboljšate. Kada unaprijedite sebe, unaprijedit ćete I svoj život. I tu postoji redoslijed. Isto kao što postoji I kosmički zakon, koji kaže: “Niko ne zavređuje snagu I pomoć ako nije sposoban sam sebi da pomogne”. Čak I kada ste na pravom putu, na pravoj stazi, bićete pregaženi ako samo na njoj sjedite. Ne krivite nikoga ni za jedan vaš neuspjeh. Okrenite prst ne sebe I recite: “Ja nisam bio dovoljno dobar. Ja nisam bio ustrajan, dovoljno vrijedan”. Jer, ko god radi, ustrajava, ne može da promaši ciljeve.

Odluka da bi bila efektivna mora da bude čvrsta. A čvrsta odluka znači da ste riješili da uradite sve da prevaziđete probleme I teškoće, I da stignete do vašeg cilja. Neki od vas idu na spavanje, a ne zaslužuju odmor. Lijeni ste! Odmor je za ljude koji rade. Morate da znate svoje “zašto”, baš ono vas pokreće. Iza vaših osjećaja nema apsolutno ništa, ali iza vaših principa je obećanje. Znate li koliko vas je udaljio samo jedan dan, koji se niste trudili, od vašeg cilja? Zašto govorim uopšte sve ovo? Zato što, nadam se, da vidite da pojedinac se ne može sam boriti protiv problema u kojim jesmo. Zato što se ne trebate osloniti na roditelje, rođake,političare. Prestanite se oslanjati na sve oko vas. Što zamislite možete da ostvarite. Vjerujte mi, ne bih ovo govorila onako I da sama nisam prošla kroz to I napravila onako kako sam planirala. Trba vam cilj, I da radite baš svaki dan. Ko vam je rekao da niste dovoljno dobri? Ko vam je rekao da nemate dovoljno sredstva za nešto? Zašto ih sve uporno slušate? Probudite se, pokažite svima kako ova država I baš ovi uslovi prave od vas velike ljude, pune entuzijazma I ambicije. Znate I vi sami da možete, samo nećete. Ni da pokušate. Zašto se mirite s mišljenjem “Ne može se ovdje, eno, I on je otišao” Okej, neka idu, pustite ih. Neće oni moći nigdje ako nemaju radnu naviku. Natjerajte se sad, ovdje, I onda gdje god da se nađete. Ne budite prosjek. Uspjeh je alergičan na prosjek. Mijenjajte sebe, budite bolji nego što ste bili jučer. Šta vas briga što tamo neko ima bolje auto, kuću, stan, više troši… Ako se vi ne promijenite sami, I ne trudite se biti bolji svaki dan, ne može nam više niko pomoći. Ionako smo već dole, dalje pasti ne možemo. Nema potrebe da trčite mijenjati društvo, komšije, rodbinu… Da svako sebe promijeni, način razmišljanja, I više radi, gdje bi nam bio kraj? Jasno mi je da ćete reći “mentalitet takav, Balkan I jadna Bosna”. Neće ni ovaj moj tekst razumjeti svako. Neki će me mrziti zbog ovoga, neko ima sasvim suprotno mišljenje, a nekome će se svidjeti. I to je sasvim uredu.

Čak I onda kada mislite da uzalud radite tri godine, pet, I želite odustati, nemojte. Reći ćete da ste uložili sav novac, vrijeme, I da je teško. Možete znati da ste na pravom putu baš zato jer je prestalo biti lako. Ljudi gledaju na vas kao da ste ludi. Problem sa nekima od vas je što želite nečiju podršku.

Čujte, nisam je ni ja imala. Čak ni od roditelja je nisam imala u svim svojim odlukama koje sam donijela. Ali sam znala da je to moje vrijeme, moj trenutak. Sutra ne postoji. To zaboravite. Kažem vam I da ne postoje granice. Zar niste umorni? Znate, dva su osjećaja oko iste odjeće koju nosite. Ne pitajte kako jer znate odgovor. Jedan je osjećaj kada kupite već nešto fabrički napravljeno, a sasvim drugi osjećaj kada nosite ono sašiveno samo za vas. Po vašoj mjeri.Znate da to sašiveno po vašoj mjeri vam drugačije I ljepše stoji. Drugačije hodate, drugačije to nosite. Ono što želim reći je da možete imati život po vašoj mjeri. Jer je vaš. Vi ga krojite.Onog momenta kada ste stvoreni, stvoreni ste sa određenom svrhom. Posebnim planom. Briga me ako ste ostavljeni s nečije strane, opet ste posebni. Posebni ste čak I ako vam otac ili majka nisu bili u životu. Stvoreni ste, da uradite ono što niko drugi ne može. Dokle god pratite druge šta rade, kopirate ih, nećete nikad vi biti vi. I svi drugi će imati I svoj I vaš život. Neki od vas toliko provode vremena s drugima da ih poznaju bolje nego sebe I pokušavaju da se uklope. Više ne znate ko ste vi. Toliko ste vremena uložili u njih. Razmislite gdje bi bili da ste sve to vrijeme uložili u sebe? I govorit će vam da odustanete, da nešto nije za vas, da nećete uspjeti, uzalud bacanje vremena, učite, zaposlite se… Ne slušajte ih, vjerujte mi. Govorili su isto meni, kada se počelo ostvarivati što sam planirala, šutili su. Da, nisu mi rekli: “Woow, svaka čast”. Šutili su, ne zato što nisu očekivali, već zato što su znali da ja to mogu, nisu željeli. Moje “MOGU” I “ŽELIM” je bilo veće od svih njihovih kukanja I ograničenja.

Vidite, ne znam I ne zanima me ko ste, u koju školu idete, gdje radite ili čime se bavite, koliko godina imate, ko su vam roditelji, vaša finansijska situacija, koje ste rase,vjere, nacije… Sigurna sam da je baš svako od vas poseban talenat I posebno biće koje je možda nekad imalo jasan cilj. Sjetite se o čemu ste maštali dok ste bili djeca. Definišite cijenu ispunjenja vašeg cilja. Ne dajte mu da se gubi zbog straha ili zone komfora. Izađite iz nje. Prvo pronađite I upoznajte sebe ako još niste, radite na svojim talentima I ciljevima, budite vi bolji nego što ste bili, ne dirajte nikoga i ne dozvolite da vas diraju. I najbitnije, budite ustrajni. Ili idete do kraja, ili ne počinjete nikako. Pojedinci I manjina ne mogu sami srediti haos. Sredite se, pa da sredimo i sve ostalo.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 112 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments