U ljetnu predvečer vjetar puše i studen nas obuzima.
Klanjamo dženazu na 1200 metara nadmorske visine.
Naš vozač želi se rukovati s muftijom kad se svijet raziđe,
pitati ga nešto za malog, za neku stipendiju.
Amaterski, ne nosimo rukave jer dolazimo s čolopeka,
ne vjerujemo da pola sata vožnje od kotline živi hladnoća.
U dolasku pričamo o mladosti, muzici i filmovima.
Na studeni smo čekali da se raziđe svijet a nije se razilazio,
čekali smo kao nekad što smo čekali, poslije koncerta,
Brucea Dickinsona.
-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba
(Visited 35 times, 1 visits today)
