I zaboravih

5 feb
Majla Kadić

I zaboravih ja čak i glas taj

u suton onaj,

što je tijelo moje

promrdao, slabim ga učinio.

I tako zaboravih ja,

ružin miris jutrima

ispod prozora njenog.

Zaboravih njenu jačinu koraka,

njeno držanje damsko

dok me gledala

sa očima nebeskim.

Novim lutanjima

žena ta se

prepustila.

Koračajući Venecijom,

lavljim srcem joj

pjesma zasvira.

Poglede pred sobom

ona ljepotom

i harizmom zaustavi.

Italijom se odsijao

srca njenog žar.

Nova ona,

po sumraku tom

se izrodi.

Zaboravih da sam i

ruke njene promrzle

nekad sa željom grijao.

Zaboravih sve ali jedno ne,

ostala u meni

ljubav njena.

Pogledah u nebo

i ljubav tu uvidjeh.

Iza plavetnog neba

ona se sakrila,

oči mi rukama prekrila.

Znam da, ljepotu

zaljubljene žene

ni ruski pisci nisu

mogli žestinom opisati.

Zaboravih je,

ali je osjećam

tu negdje u grudima skrivenu.

(Visited 38 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments