Hiv iz druge perspektive

1 dec

Kada razgovaramo o ovoj temi često ćemo u društvu primjetiti da ljudi nevoljko prilaze ovoj materiji,ili će pak dati samo neki oprečni komentar koji je tu samo da zadovolji kriterije konverzacije.

Koliko uopće danas u 21.vijeku znamo o virusu HIV-a i AIDS-a nastojat ću da vam ispričam iz druge perspektive kao osoba koja sa tim virusom živi već  4 godine,kao neko ko za ovaj 1.Decembar neće biti samo još jedan suhoparan podatak(jednom godišnje).

Prema nekim zadnjim podatcima kojima barata KCUS u BiH je do sada registrovano 300 zaraženih osoba ovim virusom.

Mnogi bi rekli kako je to mala brojka za našu zemlju,međutim postavimo sebi pitanje koliko u BiH živi osoba koje nisu registrovane i koje ni ne znaju da su zaražene HIV virusom.

Svakog 1.Decembra prema podatcima imamo barem 20 novootkrivenih pacijenata koji dođu da se testiraju.

Ta brojka nije ni malo bezazlena i ne treba je uzimati zdravo za gotovo,te nam ona samo govori o tome koliko smo mi kao narod još uvijek neosviješteni na ovu temu,koliko malo znamo.

I dan danas postoje predrasude da se ova infekcija prenosi dodirom ili razmjenom odjeće,pića,ljubljenjem ili sl.

Važno je napomenuti da se virus prenosi samo i isključivo preko tjelesnih tekućina kao što su krv,spolni sekreti te mlijeko kod doilja.

Prenijeti nekome virus je izrazito teško,a osoba koja se liječi antiretroviralnim terapijama nakon saznanja da ima virus HIV-a gotova da ne predstavlja više nikakvu prijetnju u smislu zaraze.

Moj život uz pomoć lijekova je danas moguć što npr. u 80’tim godinama kada je virus tek bio otkriven nije bilo moguće.

Tih godina takva dijagnoza vam je bila kao čekanje smrtne presude,ali danas u društvu imamo toliko ljudi koji žive zdravo sa virusom i čak dočekuju duboku starost,fizički smo aktivni te se ni po čemu ne razlikujemo od potpuno zdrave osobe.

Kada kažemo HIV+ osoba većina ljudi će zamisliti neku osobu koja se „raspada“ i koja izgleda kao da je preživjela neku nuklearnu katastrofu.

Na nama je da razbijemo te predrasude i da u novi dan krenemo sa drugačijom mišlju.

*STIGMA

U našem regionu stigma je jako izražena prema svemu što se ne uklapa u neke šablone „normalnog“.

Ljudi će vas vrlo lako odbaciti zbog toga jer ste osoba zaražena HIV-om,ali ne zbog toga što vas ne vole,nego zbog neznanja o ovoj temi,zbog samog straha.

Meni su se takve stvari dešavale mnogo puta ali koliko god boljelo da vas neko odbaci zbog HIV-a uvijek kažem sebi da su te osobe samo preplašene i da će jednog dana možda shvatiti.

Naći partnera koji će prihvatiti moju dijagnozu u potpunosti je ekstremno teško,a i kada krijete,osjećate se uvijek krivima kao da krijete ogromnu tajnu o sebi koju ne možete reći voljenoj osobi,samim tim onda ni emocionalna povezanost na potpunom nivou negdje nije moguća.

Ljudi često kriju svoj status u vezama jer se boje reakcije njihovih partnera,te eventualnog napuštanja što je u neku ruku i razumljivo.

Naći posao a da pri tome moj poslodavac zna za moj status je isto tako izrazito teško.

Koliko je stigma izražena govori nam i to da smo mi postali „ljudi iz sjene“.

Na svakom televizijskom gostovanju ću izričito tražiti da mi se identitet zaštiti zbog straha od same stigme.

Vrlo često ovakvi ljudi svoju tajnu nose sa sobom u grob da to apsolutno niko,nikada nije saznao.

*KOLIKO MI KAO DRUŠTVO GENERALNO ODBACUJEMO BOLESNE LJUDE?

Mi smo na žalost društvo kojem ništa nije sveto,pa negdje bez imalo saosjećajnosti ćemo lako odbaciti nekog člana porodice koji je bolestan.

Jednom sam u razgovoru sa jednom poznatom TV voditeljicom saznao da kada je razgovarala sa ženama koje su preživjele kancere,pa im se taj kancer opet vratio nakon nekog vremena,morale su to kriti od svojih muževa jer njihovi muževi više nisu moglu da podnesu da su one bolesne,da povraćaju od hemoterapije,da im opada kosa,da su slabe i sl.

Ta činjenica me je toliko rastužila ali na žalost pokazala da smo mi društvo koje će vrlo lako odbaciti čovjeka samo zato što je bolestan.

Na kraju moram samo reći da mi često gledamo na svijet kroz neke roze naočale gdje mislimo da se nama to ne može desiti,ali kada malo realnije sagledamo sliku moramo shvatiti da svi mi imamo iste predispozicije za sve,te da od HIV virusa ne oboljevaju samo homoseksualne,nego i heteroseksualne osobe.

U nekim zemljama je čak postotak zaraženih heteroseksualnih osoba puno veći nego zaraženih homoseksualnih osoba.

Ovim putem želim apelovati na sve ljude da se testiraju redovno na KCUS-u (klinika za infektologiju) odjel (savjetovalište za spolno prenosive infekcije).

Nije vam potreban nikakav uput od doktora niti zdravstvena knjižica,bitno je samo da dođete a testiranje je potpuno anonimno.

Na kraju samo imajte na umu da sutra ne zbog HIV virusa nego zbog nečeg drugog možete vi postati ti koji jesu različiti.

A.S.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 62 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments