Gotovo je

26 apr
Asja Spahalić

Osjećaj je kao da me režu od grla ka trbuha na pola, a pravim se kao da ne osjetim
Osjećaj je kao kada zadržavaš suze koje ti pune oči i ne možeš da normalno pričaš pa samo gledaš negdje daleko, a oči peku i tuše
Osjećaj je kao da ti kuhaju mozak i mješajući na površinu vade samo one slike
One slike koje pokazuju one momente
One momente kada ste bili najsretniji
Kada ste osjetili njihove ruke u svojima, njihove usne na svojima, njihov pogled, njihov prelijepi osmjeh, njihov opojni miris, njihov glas, njihove prelijepe oči
Njih.
Ono pitanje koje je uvijek prisutno izazivajući mučninu i nesigurnost u vama-kako me takva osoba može voljeti?
Vaša želja da svu svoju ljubav date njima, da svo svoje vrijeme prespete u njihovo, da svoj život posvetite njima.
Činjenica da sve vaše zagrljaje ne može niko zamijeniti.
I tada se smirite i unutarnji mir dolazi k vama.
Onda se mozak nastavi miješati vraćajući vas na početnu bol.
Na početna pitanja
Da li je ovo greška?
Zašto ga rastužujem?
Da li sam stvarno osoba koja ga može učiniti sretnim?
Da li se moj put može ispreplesti sa njegovim?
A da li se ti putevi mogu rasplesti?
Shvata li on da ja ne postojim bez njega?
Da li se vrijedi žrtvovati za njega? Iščupati vlastito srce i pustiti da iskrvariš za njegovu sreću?
Da li bi on učinio isto?
A onda to nije ni bitno. Sva bol. Sve preispitivanje. Sve nedoumice. Nikako. Jer to je to.
Nema odustanja.
Jer to, je ljubav.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 55 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments