Ah ta divna jesen. Neopisivo divna,neopisivo voljena. Postoje četiri godišnja doba, ali jesen ona je nešto posebno, ona se treba doživjeti, osjetiti, namirisati. Ta divna jesen je opisana i okarakterizirana kao doba tuge. Jesen je najteže doba godine, vjetar koji čupa lišće sa svojih grana, a svaki list je čovjekova nada, odleti baš kao ta nada…
Daleko, daleko u nepoznato. Lišće sve više i više opada kao da se zaljubljuje u zemlju. Kada jesen nastupi zajedno s njom umiru sve biljke. Povuku svoje korjenje duboko, životinje odlete na toplije mjesto ili se zavuku u svoje jazbine… Čak i ona ruža koja je gorila od svoje crvene boje su joj otpale sve latice i otišla je duboko, duboko pod zemlju. Jesenske noći su najteže, ah kada padne ta noć stopimo se zajedno s njom, sjednemo njoj u krilo sve dok ne svane, sve dok nas prve zrake sunca ne propude, i tako sve iz dana u dan. Kao što poznati pisac Lav Tolstoj u svom romanu “Rat i mir” kaže … “kad u tim tamnim, toplim noćima padaju s neba zlatne zvijezde, plašeći i veseleći neprestano čovjeka.” Jesen je puna šara, puna boja onako na svoju ruku i vesela kao da nas pokušava oraspoložiti i nabaciti nam na lice umjesto tuge osmijeh. U jeseni je adet ići na sijela, obilaziti i družiti se, pa kad nana napravi đulbastije pa pozove komšinice na kahvu pa sve priča za pričom slijedi. Tako da jesen nas veže i za neke lijepe uspomene kojih se lijepo prisjećati. Jesen je topla, umiljata zavuče se duboko pod našu kožu da je ne moguće ne osjetiti… Jesen je aman zaman divna, očaravajuća i kad period nje ona živi duboko, negdje duboko u nama. Jesen mogu opisati kao kraljicu noći koja nam nosi pomalo lijepog i ružnog. Al to je godišnje doba,doba ljubavi!
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
