Godina iza mene

22 jul
Samra Hatić

Svijet pun nemira i straha,
Jad, čemer i monotonija,
Hava puna teških uzdaha,
Kao da je bačena neka vještičija čarolija.

Prošlost i budućnost se prepliću,
Kao da će se nekada stići,
čudiš li se Andriću ?
I ostali pisci,
Što istini još uvijek ne znamo ni prići.

Ljudi su mi inspiracija,
Što toliko boli ne mogu da sročim,
Maska kao jedina asocijacija,
Evo opet tugu u stihove točim.

Dani, sedmice, mjeseci,
Brzo prođe godina.
Osmijeh se polako vraća djeci
Opet smo svi jedna cjelina.

U godini iza mene njega ostavljam,
Pored svih problema, ljubav je bila još jedan,
Taman kad krenem da se oporavljam,
Poželim da je bio svega vrijedan, a nije…

Dosta je bilo o meni,
Dovoljno tek da to pomenem,
Jer obećala sam davno sebi,
U svakoj ću pjesmi da ga spomenem.

Pesimista jesam, ali prošlu godinu ne pamtim po zlu,
Moja zaljubljenost u godišnja doba,
Prerasla je u novu opsesiju,
Nadam se da je završena i ova borba.

Kad’ sve ovo bude jučer,
Kad’ nestane bola na dunjaluku,
Navrati u Bosnu, predvečer,
Najljepši su snovi na majčinom jastuku.

Naučena lekcija,
Svima ne samo meni,
Ljeto dolazi kao provokacija,
Ko će ostati u kući, a ko opet neće slobodu znati da cijeni…

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

 

(Visited 13 times, 2 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments