Gledam ti u trepavice

28 sep
Emina Bogdanić

Posmatram cvijeće kako se ruši i kuću kako se suši.
Rane odrastaju, djeca zarastaju.
Gledam ti u trepavice.
Snovi kriju, zločinci se sniju.
Vjetar kori, knjiga vihori.
Pametan šuti, budala zbori.
Publika se bije, zabavljač smije;
“Šta ti je?” -Gledam ti u trepavice, ništa mi nije.

Siti gladuju, gladni jaduju.
Misao gubi smisao, život ne pronalazi riječi
Oči ti se zatvoriše, trepavice sastaviše.
Dva reda trepavica dvije voljene ruke, što se sapliću.
Na kraju tuge, ćup sa zlatom.
Na kraju duge, samo kraj.
Ramena od kamena.
Stećci za plakanje.
Gledam ti u trepavice.
Nek ih smrt razvoji, nek nas buđenje rastavi.
Ljubav se muti, rijeka se sluti.
Ništa mi na mjestu nije:
tijelo mi piše, ruka diše.

Gledam ti u trepavice: ja dalje neću moći otvoriš li oči.

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 1 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments