I dok staru cestu prekriva tama,
Kameni spavači pružaju svoje ruke,
I godinama slabim glasom
Dozivaju u beznađa.
Jecaje kostiju raznosi vjetar,
Dok tvoje cipele bježe
žudeći,
Ka još jednom jutru.
Još jednom danu,
Još jednom zagrljaju.
Okrećeš se,
Pogled ti luta po tami,
I na kraju puta,
Vreli dah tik iza tvog vrata,
Vapi za posljednjim otkucajem srca.
Mjesečina zavija trag,
Đavo se najslađe smije
-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.
(Visited 10 times, 1 visits today)
