Francuska iz Eleninog i Maksimovog sjećanja

18 feb
Marina Cvijetić

Oktobar. Napuštena varoš francuskog regiona otimala se od snažnih udara vjetrova kovitlajući morske talase grada Nice. Branila se od olujnog vjetra, čuvajući mostove dostojne veličine svoje arhitekturom savršenstva… U uglu bajkovite plaže, Elena je čitala davno zabilježenu Maksimovu pjesmu:

Pariz u tebi ostaće neisprljan tugom,
Neisprljan sjećanjima na prošla proljeća,
U ime hiljadu i jedne zvijezde,
U ime hiljadu i jedne ruže,
Pariz u tebi ostaće kao san.
Tvoj ranjeni orao
( napisana 2012. godine )

***
Popodnevno, kišno jutro oktobra mjeseca. Dugo preklinjan Eleninim molitvama, Maksim pročita tihim tonom neku kvazi, proznu poeziju nepoznatog autora:

TI nisi znala krenuti dalje sa mnom
Nikada nisi umjela živjeti spontano,
Nisi znala otkriti dijete u sebi,
Uvijek si išla samo sigurnim stazama,
A čari nepoznatih daljina za tebe će uvijek ostati neznane,
Tvoje oči su te vodile tamo gdje se jasno vidi,
Maglu nikad nisi mogla pobjediti….
Ne govori ništa, samo ćuti,
Odavno sam već svjestan sam praznine tvojih obećanja
Ćuti jer sve, rečeno je
Znaj želim ti srećan put tamo gdje ides neka ti je sreća uvijek pri ruci gdje god pošla,
Jer u meni je ostala sve tvoja nesreća, uvijek i zauvijek
Dalje živim al’ na život moj tačka je odavno stavljena.
( 10.2008.godine )

Napuštam te

Kišna je noć. Bijeg je
Ognjište rata ili zemlja spasa?
Rođena za nerazumne odluke,
Na srušenim zidovima
Okačenu je ostavila mladost,
sliku koja će gorjeti,
Njena je zemlja gola i krvava,
I nema nikoga,
I vidiš li njen sjaj kako ponire među
Hlapljivim dusama,
U kutku sobe mrtvom i smrdljivom od trulosti,
godine koje zaboravit nikad nećeš moći,
Poroci tvoji i neznana tijela,
Okusi opojni dim i suze silaze,
Peku bole napuštaju
Svijetlost junskog jutra,
Zaspala je.
Moje krpice od sna
Nikada više….
Utješi me…
Izgorjela je Sreca ,
Nikada nikoga ne pitaj: Zašto?
( napisana 13/07/2010 )

Krila od sna

Bijela golubice, ogrni se ogrtačem sreće
Poleti u visine i raširi svoja krila od sna,
Ponesi jednostavnost i boje duge;
Isčupaj sve žalosne vrbe;
Na maglovitom putu pratiće te oči sumnje
Začaraj ih krilima mašte.
Leti, golubice smjela
Pokrij se slobodom i leti!
Probudi sjaj u očima sjetnim,
u pogled im unesi boje proljeća
da upoznaju osmijeh ustreptalog sunca.
Radosti moja, golubice bijela,
Zaustavi se na zemlji gdje odjekuju
koraci ranjenog vojnika,
Nit života otpletena je u grudima ratnika,
Izmoždeno tjelo, a vri krv vrela,
Udahni mu spas i nadmudri zemlju zla.
Isčupaj korove joj smrdljive
i nastavi put,
skini san sa očiju snage dobra,
čvrst stisak šake gasiće ti strah.
Lomile su koplja zla te ruke od sna,
mijenjale smjer razarajćih vjetrova
Strijelama upornosti, gađale su vrh
držeći svijet pod nogama
Borbom za izgubljene snove
Borbom do posljednje kapi znoja,
Borbom do posljednjeg kidanja žila,
Borbom do nebeskih visina!
Uzimi snove i leti tragom nebeskih vojnika
Svjetlost dana kraljevstvo neka je tvoje.

Tvoje gnjezdo nek’ bude zemlja pravde,
Tvoj plod oružje bezbrižnosti.
Leti golubice bijela,
Uzmi paletu boje meda i mlijeka i krilima od sna
Išaraj staze neba.
Čuvaće te stražari istine i nade
Ponesi molitve ratnika na
Čarobnim krilima od sna.
( 16/07/2010 )

Draga…

Haljine bijele,mirisne,
Sumnja te mamila mila
Stotine godina samoće
I napokon,
slobodna si draga…
Hiljadu sunaca
Osvjetljavaju ti put,
uzalud
slijepa si, slijepa draga
haljine bijele, zanosne
i sunce, žalosno u tišini,
haljine bijele i zanosne,
Zaborav neka ih nosi sad.
( 16/07/2010 )

Elena, sjedeći na šljunkovitim dijelovima plaže, zatvorila je svoj pjesnički dnevnik.
Kovitalijući morske, teške talase azurne obale Nica je ostajala mirna u sjaju velikih mostova arhitektonskog savršenstva.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 102 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments