Razbojnik

10 maj
Elma Slabić
Uhvatila bi me ponekad, pjanog od zamrzle ljubavi, Noć. Rovila je kandžama sjećanja ne obazirući se na bol koju stvara. Ispreturala bi mi sve džepove srca, a baš prije nego bi odustala od traganja vidjevši samo siću, koja je bila utjeha da nisam i tu švorc, kako iz srca ispada, negdje iz nekog skrivenog zadžepka, za koji sam jedva znao da postoji, iako me uvijek nešto bockalo tu, pronašla bi Noć tebe. Namjerno me ogolila pred milionima zvjezda što ih je uzela za svjedoke. Najmerno me ogolila pred Mjesecom čija mi prosuta srebren činila se kao svjetlo što sagara oči krivca dok mu ne zadaju posljednji udarac. Namjerno me ogolila Noć, znala je da si ipak tu. Nisu zvijezde zatreptale pred svim onim sitnim, prolaznim. Postidjela se i ona pred tobom, o, mnogo vrijediš. Znao sam da negdje čučiš u meni. Namjerno me ogolila da zvijezde uzme za svjedoke, da svjedoče kako me nikad nisi prošla. Dobro si u džepovima srca skrivena, pa te samo velik razbojnik može tu pronaći. Takva je noć. 
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 6 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments