Tako, s velikom nesigurnošću, korak po korak, približavat ćeš se.
Zbrajat ćeš i oduzimati sve riječi i rečenice neizgovorene, poruke neposlane i pisma
davno u morsku vodu bačena.
Mjerit ćeš svoju iskrenost prema drugima.
Odmrzavati ćeš toplinom svojih riječi tuđe srčane komore.
Svojim hladnim dlanovima otvarati ćeš vrata, bila to vrata doma, srca ili prijateljstva.
Kročiti ćeš u dvorac pun dvoumljenja, neuspjeha, uspjeha i nade.
Shvatiti ćeš da je život svakog od nas satkan iz mnoštva različitih dešavanja,
uspjeha,neuspjeha,dvoumljenja, nedorečenih riječi, neposlanih poruka i pocijepanih
pisama.
Udahnut ćeš vazduh kao nikada do sada i osjetiti toplinu vlastite duše.
Uz stepenice pune igala, trnja, nesigurnosti, negativnosti i bezosjećajnosti popeti ćeš
se na visoku kulu s koje ćeš konačno vidjeti sve ono dobro, lijepo, mudro i posebno iz
čega je tvoja duša satkana.
Proživjeti ćeš buru,jugo i tornado emocija i životinih iskušenja.
Vjerujem u tebe.
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
