Dvijetisuće i neke

11 feb
FingersOfDestiny

Ostala je prazna klupa
kao sjećanje na jednu zimu.
Dvijetisuće i neke.
Ostala je da šapuće o
slikama crnobijelog filma
promrzlih grana ispunjenih čežnjom.
Za zaboravljenom čarolijom.
Zaboravljenim ožiljcima.
Zaboravljenim skrivenim inicijalima.
O tragovima jedne ljubavi
na prvom snijegu
zarobljene u labirintu vremena.
O jednoj pahulji starih uspomena
nošenoj mirisom toplih zagrljaja
plešući valcer nekih novih početaka.
O stazi sjećanja pomno čuvanoj
zlatnim ključem iluzija
u zauvijek nedovršenoj stranici
prašnjavog dnevnika.
I o dvoje zaglavljenih negdje
u beskraju svemira
između želje i ponosa,
nostalgije i razočarenja,
požude i straha.
Ostala je prkoseći
vremenu i godinama
pomno osluškujući zvuk
dobro poznatih koraka.
Zvuk tišine.
Zvuk spokoja.
Dvijetisuće i neke.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 55 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments