Državo, probudi se!

9 sep
Fahira Huskić

Na moju ruku se spustila nečija ruka išarana godinama napornog rada, drhtava i uplašena. Dižem pogled i pitam nečiju staru majku “Zašto plačete? Jeste li dobro?”
A ona odgovara evo sada sam ti ispratila sina u tuđinu, u njegovo bolje sutra pa me strah obuzima, šta ako ne dočekam njegove unuke ili ga ne vidim ponovo..
Priča današnjice, svakodnevnice. Tužna i suzna. Bolna i srceparajuća.
Ispričana na granicama naših prirodnih bogatstava, na tuđim tromim stopalima koji vode van, van ove divne tvorevine koju nazivamo svojim domom.
Državo, budi se! Probudi se. Vakat je!
Zamjeni taj službeni auto za nečiju budućnost.
Onaj skupocjeni pločnik za nečiji osmijeh.
Nije ona jedina ispratila sina u tuđinu, podaci vrište strahovite brojeve sposobnih, kvalificiranih i radno sposobnih mladih.
Umjesto nagizdanja svoje vile, učini da škole nagizdamo dječijim koracima i osmijehom.
Umjesto printanja karata u jednom smjeru hajde da printamo školske knjige, radni staž.
Umjesto crtanja granica hajde da brišemo postojeće i crtamo svjetliju, šaroliku čaroliju mladima i porodicama koji zgaze preko tuge u svoje bolje sutra.
Umjesto zatvaranja i stečaja, hajde da otvoramo vrata mladim ljudima u bolji život, u sigurnije sutra.
Stara majka neće od smrti umrijeti, umrijet će od čežnje za onim što je njeno a što joj je oteto.
A ti državo, umri od sramote!

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 35 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments