Tama sam siva,
zvijezda iza oblaka,
bez zla, bez potomka,
bajka bez dna i ponora.
Samo sam nit iz davnina i riječi,
samo hridina koja viri
iz himalajskih snjegova,
godina u pregršti vjekova.
I, šta ti želiš od takve nestvarnosti?
Golub sam bez krila koji pada sa
prostranog beskrajnog neba.
Iako sam beskonačan iznutra,
radosno sam ništa.
Ako me rasporiš
naći ćeš samo kostim i
šarenu masku koja blijedi.
Došljak sam iz nepojmljivog doma,
ne staj mi na put,
ne pružaj ruku, dok povratku težim
u praćeliju začetu u muku.
Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 43 times, 1 visits today)
