Domovina – Bosna i Hercegovina

5 feb
Azra Memić

“Historija je učiteljica života.”,upravo ona stvara povezanost između prošlosti i budućnosti,oplemenjuje čovjeka i njegovu ličnost integriše na viši intelektualni nivo. Kažu,socijalizacija je proces koji traje cijeli život. Slažem se. Socijalizacija koju sam stekla u školi omogućila mi je široke spektre vidika. Naučila sam voljeti,cijeniti i poštovati domovinu u kojoj sam odrasla. Stekla sam osjećaj pripadnosti u ovoj državi. Shvatila sam da je domovina u kojoj sam rođena i u kojoj odrastam zaslužila od mene kao individue poštivanje i ljubav. Voljela bih da mnoštvo stvari bude ljepše. Voljela bih da je puno više ljubavi a mnogo manje mržnje. Istinski bih željela da se korijeni davno posađene mržnje eliminišu a da poput vijesnika u proljeća, procvjeta mir. Umjesto cvjetova zla,želim cvjetove harmonije i ljubavi. Po prirodi,ubrajam se u pacisfiste,ali,metaforički rečeno,ponekad je potrebno ratovati za mir. Mir je osnovna svrha ljudske egzistencije. Moju domovinu mnoge stvari čine izuzetnom. Prirodne ljepote,kulturno-historijske znamenitosti,orginalnost književno-umjetničkog stvaralaštva,neizbrisiva prošlost puna bolnih,razarajućih i strašnih događaja čine postojanje ove države neizbrisivim. Naravno da se prošlost ne smije zaboraviti,ali apsurdno je živjeti u njoj. Na taj način,mržnja se poput zarazne bolesti širi i korijeni zla egzistiraju. To nam je nepotrebno. Potrebno je prošlost ostaviti upravo tamo gdje joj je i mjesto a truditi se,ulagati u sebe i svoje obrazovanje,zalagati se za poboljšanje političke i ekonomske situacije neophodne su komponente za bolje danas i bolje sutra. Sopstvenom organziacijom misli,ponekad odlutam u prošlost. Moje putovanje traje veoma dugo. Putujući,zastala sam u Mrkonjić gradu. Bio je 25.11.1943 godine.

“Danas narodi BiH kroz svoje političke predstavnike žele svoju zemlju koja nije ni srpska,ni muslimanska,ni hrvatska,nego i srpska i muslimanska i hrvatska,žele živjeti u slobodnoj BiH u kojoj je garantirana potpuna jednakost svih Srba,Muslimana i Hrvata.”,vizija je koja je odjekivala. Uspjeli su. Izborili su se. Na taj dan,moja domovina ponovo je rođena u Mrkonjić gradu. Taj dan,svako od nas trebao bi upražnjavati kao dan procvata,preporoda i egzistencije. Nije to rođendan samo naše domovine. To je i rođendan svih nas koji smo istinski vezani za ovu zemlju i njenu ljepotu. Ne shvatam indolentnost ljudi,nepojmljivo mi je da je sve više onih koji svoju nezainteresovanost plasiraju kroz neizlaženje na izbore,kroz šutnju i odlazak iz ove zemlje. Smatram da trebamo biti složni,boriti se,zajedno opstati i svoje vizije o boljem sutra ostvariti. Još u najranijim danima djetinjstva,u meni se rodio jezički patriota.  Tu se nalazi i danas. Moja namjera počiva na jasno definisanim temeljima,ljubav prema svom jeziku plasirat ću studiranjem istog. Na taj način kao pojedinac doprinijet ću opstanku našeg jezika i njegovih blagodati. Ponekad i nismo svjesni ljubavi prema ovome gradu i ovoj državi. Znam samo jedno,možemo otići bilo gdje ali kada sletimo na pistu našeg aerodroma ili kada ulazimo ponovo u našu državu nekim drugim prevoznim sredstvom,u svima nama ožive stihovi Kemala Montena:”Sarajevo ljubavi moja…”,upravo na taj način možemo pronaći patriotu u sebi. Ne smijemo zaboraviti,osnovna obaveza nas građana jeste širiti ljubav,eliminisati mržnju,boriti se za egzistenciju a mislima o boljem sutra omogućiti stvaran oblik. Ne zaboravite da je svima nama rođendan,jer svi smo mi dio naše prelijepe Bosne i Hercegovine. Ona je godinama opstajala radi ljudi koji su za nju život dali,sada,naša je obaveza da joj pružimo život i mir.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

 

(Visited 100 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments