DOK KORAČA

15 avg
Emina Bogdanić
O čemu li razmišlja sada sada dok korača ? Dok staje tiho da osluškuje tek koliko može da čuje bez slušnog aparata. Inati se, neće da ga nosi, pa joj svijet postaje dalek i ona od svijeta, sada, po svijetu, po zemlji korača. Uz dva štapa stegnuta rukama što pamte zaseban život, onako kako samo zemlja pamtiti može, korača. Razmišlja li o batinama koje je primila ili o postupcima, sopstvenim. Razmišlja li o goblenima, što joj oni u ratu pokraše, spališe ili šta već spomene od toga kada ih spominje. Šta li je sve nestalo taj dan, kada su nestali gobleni ? Da li se sada osvrće uopće na prošlost, mislim da ipak nije tako; Eno, saginje se da podigne divlju trešnju sa zemlje, stavlja je u usta i nastavlja koračati milimetarskim korakom. Stara usta kušaju mlado voće. Kakvog li je okusa mlado voće, kada ga stari insan kuša ? Je li ukusnije ? Je li nostalgično ? Kako ću znati o čemu razmišlja dok korača ? Znam samo da je za nju danas uspijeh pređena cesta. Uspijeh je da su joj vene na nogama “status quo”. Uspijeh je što još ovaj ponedjeljak može da hoda. I onaj kamen, prekoračen, za nju su moja dva položena semestra. A ja koračam bez da pomislim na vene. Čak potrčim, a na kraj pameti mi je da noge imam. Dok ovo pišem i ne osvrnuh se na ruku i fascinantan položaj koji ima dok drži pero i kako ga precizno pomjera da popuni linije papira. Bože, velik Ti si ! O čemu li ona razmišlja, dok korača ?

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 79 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments