Događaj

8 dec
Belkıs Öznur Köylü

Hladna otuđenost ledi venama
Smrzava se unutrica i žila kucavica
Nigdje borbe osim kamenih zidina
Čizme utišale vojske gaze sve pod nogama

Niti su se čizme smilovale
Niti visoke zidine rasplakale
Ovo je slika moje desne strane
Koja je bila obuzela sve moje strane
I moje istine bile su desne i bile su strane

Razdaljinama su disali frontovi moji nedirnuti
Jer nepostojanost i blizina prijeti
A zakonska zaokupljenost slijepi
Ispade da je gušenje draže od pametne svijesti
I da vrednovanje zavisi od udaljenosti
Kakva je ovo bila grubost moje prošlosti
A kakvog li kukavičluka i providnosti kad sebe prozivam
A svoje ime da izostavljam

Ako se pita moja lijeva plava strana
Za istinitost ovih talasastih vjerovanja i potpisanih pravila
Niti se sjećam datuma niti svojih korijena
A već rekoh da mi tvoj noćni očni sjaj priča
Kao da sam ga do sad samo gledala
I iznevjerovala za ljepote koje pripovijeda
U rukama su mi iskrenost i čišća nego lani jedna smjela nada

Rukovaše se tako strah i sjaj
I dotaknuše mi prsti neki čudan osjećaj
Reče da vidi breme moje
Rekoh vidim i ja tvoje
I nestadoše umor, nemir i breme
Ili su ipak tu negdje
Samo mirnije uz riječi naše

Saznah da sam tuđinu hranila u sebi
Saznah za sreću hodajuću koja mi prilazi
Ovaj put obećavam mirnoću
Za sve što od mene ne zavisi
I ovaj put misli, zamolit ću
Jer mi znači

Po prvi put u životu
S razlogom se osjećaji suprotstaviše
Mom zacrtanom putu
Ali se ne izgubih
Nego se nađoh i priđoh ti
Jer znam da ako izgubim to prvi put neće biti
Samo se poklonih govoreći
Da ti upozna mene sa mojom otuđenosti

Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo
autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.

(Visited 4 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments