Dodiri u tami

24 mar
Jovana Škeljić

Inspirisana tvojim dodirima krenula sam trnovitim putem.. Putem cekanja
i natezanja Kada moram gledati kako si svaciji a zapravo nisi
niciji,kako si sa njima a sam si Kako pijes pivo samo sa jednim dobrim
drugom Kako svi drugi mogu da te imaju danju a ja cekam ponoc sveke
veceri,ne bi li ugledala ono nase… Laganim pokretima sake kucam ti na
vrata otvaras ih dok skidam šal. Oštrim pokretom me uvlaciš u toplinu
svog doma i utiskujes mi par grubih poljubaca koji mi ukazuju tvoju
uznemirenost zbog mog kasnjenja.. Oštrim zubima grizes mi usnu i tapkas
me po dupetu s recenicom “tako sam se zabrinuo” Dugi prsti su lutali i
tražili kopču suknje koju sam nosila.. Raskopčavsi je osjetih kako
duh kraljice Didone uđe u mene tvoje ručje postade jos masivnije nalik
na ono Enejino. Da li si to bili oni ili samo mi? Ne znam! Ali vjeruj
mi, jedno znam…. Bila sam paralisana Tvojim mirisom,širio si smiraj
mojim tijelom. Tvoje riječi su melodija koja je trajala… Vece,odnosno
noc bila je samo nasa Obecao si “miracle” Bilo je vise od
toga,povrdjujem.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 34 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments