Dodire tvoje rišem

14 feb
Anđela Bradvica Jurišić

Moja si.
I kad umrem, moja si.
U beskraju te osjećam.
Smrt te dovodi k meni.
Život je komična igra,
ali ponekad to je i smrt.
Vječno ništavilo kao bijelo platno.
Lagano crnim kistom stvaram
tvoje obrise
po mutnom sjećanju.
Smrt mi ne dopušta snove,
naše uspomene usporeno propadaju
ka dnu, ka dnu.
No, još uvijek crni kist imam
i tvoje blage obrise rišem.
Zagonetne oči, povodljive usne, obrise ruku
još uvijek rišem, stvaram obrise tvoje.
A smrt te briše, briše,
ali uzaludno.
Smrt je komedija,
ali ponekad to je i život.
Tvoj osmijeh ozvanja mojim platnom.
Tu si,
moja si.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 48 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments