Da sam ja neko

1 okt
Emira Aganović

U ovom vremenu kada sve postaje moguće i kada stvari iz mašte postaju stvarnost na pitanje: ” da možeš postati neko drugi ko bi bila?” Treba mi dugo vremena da odgovorim. Možda zbog toga što mi se većinu vremena sviđa ovo što sam sad. Obična djevojka koja se trudi svim silama da uspije u svemu što je zamislila. A ono vrijeme kada razmišljam šta bih drugo bila, sebe vidim u prošlosti. Zamišljam sebe u 80-im, kako zanesena ljubavlju grada Pariza šetam prostranim ulicama i pronalazim inspiraciju za nastavak svog romana. Vidim sebe kao osobu koja svira klavir i koju ne zanima ostatak svijeta. Zamišljam sebe u drugom vremenu sa samo malo više mogućosti. Kao osobu sačinjenu od romantičnosti i osjećaja. Oni koji bi me poznavali tek onako iz viđenja opisivali bi me kao po malo čudnu osobu a ja bih sjedila u nekom malom kafiću i jela najljepše deserte uz gorku kafu, sve to znala i trudila se ljudsku zlobu u svom romanu pretvoriti u najljepšu priču koju je svijet čuo. Šetala bi od muzeja do muzeja, velikih galerija i svih umjetnosti koja se nalaze u tom gradu. Krajem ljeta spakovala bih kofere i otišla u neki drugi grad, grad koji je kao i Pariz prepun nježnosti i umjetnina. Kada zamišljam da sam neko drugi ne vidim sebe u budućnosti, ne vidim sebe kako mijenjam svijet. Nisam ja za to, s tim nek se bave oni veliki, a ja ću da se bavim onim što je lijepo i sa stvarima koje ispunjavaju dušu.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 43 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments