Da me nisi sreo?

10 jul
Amna Daut

A da me nisi sreo onog dana kad je zaboljelo, da li bi me se sjetio?Da li bi poželio još jednom onako da mi priđeš i pričaš sa mnom? Da li bi poželio da mi prisloniš usne na uho i šapneš mi kako me voliš? Da li bi me se sjećao i dalje? Jer teško je kad znaš da si volio nekoga i pokušavao dati sve za njega, a zaboljelo je svaki put kad to nisi uspio.Da li bi zavladala tišina u tvom srcu kad bi me opet ugledao onako uplakanu u školskim klupama i prišao da me zagrliš, a poslije govorio kako ti je žao.Da li bi me zvao da pričamo i onda uvijek šutio ne izgovarajaći niti jedne jedine riječi, a opet možda si to radio samo kako bi me gledao, kako bi me vidio..nisam znala, ali znala sam da sve što život nosi samo je bilo pitanje Da li? i opet Da li?, a nikad nije bilo odgovora.Svaki put kad bi me sreo u prolazu okretao si glavu kao da nam se srca nikad nisu poznavala, kao da nam ruke nikad nisu bila jedna u drugoj.Kao da me nikada nisi zvao svako veče da pričamo i čujemo jedno drugom glas, ti moj i ja tvoj, da pričamo o tome kako smo proveli dan i sve to.Prošlo je tako brzo, a ti si sve zaboravio i odlučio ne sjećati se ni mene , a ni onoga što je bilo, ali ako opet odlučiš kucati na vrata moga srca biti će zatvorena, baš kao što se ljudi zatvore u same sebe i ne daju riječima da izađu vani.A da me nisi sreo onog dana kad je zaboljelo, da li bi me se sjetio?Da li bi poželio još jednom onako da mi priđeš i pričaš sa mnom? Da li bi poželio da mi prisloniš usne na uho i šapneš mi kako me voliš? Da li bi me se sjećao i dalje? Jer teško je kad znaš da si volio nekoga i pokušavao dati sve za njega, a zaboljelo je svaki put kad to nisi uspio.Da li bi zavladala tišina u tvom srcu kad bi me opet ugledao onako uplakanu u školskim klupama i prišao da me zagrliš, a poslije govorio kako ti je žao.Da li bi me zvao da pričamo i onda uvijek šutio ne izgovarajaći niti jedne jedine riječi, a opet možda si to radio samo kako bi me gledao, kako bi me vidio..nisam znala, ali znala sam da sve što život nosi samo je bilo pitanje Da li? i opet Da li?, a nikad nije bilo odgovora.Svaki put kad bi me sreo u prolazu okretao si glavu kao da nam se srca nikad nisu poznavala, kao da nam ruke nikad nisu bila jedna u drugoj.Kao da me nikada nisi zvao svako veče da pričamo i čujemo jedno drugom glas, ti moj i ja tvoj, da pričamo o tome kako smo proveli dan i sve to.Prošlo je tako brzo, a ti si sve zaboravio i odlučio ne sjećati se ni mene , a ni onoga što je bilo, ali ako opet odlučiš kucati na vrata moga srca biti će zatvorena, baš kao što se ljudi zatvore u same sebe i ne daju riječima da izađu vani.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 112 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments