Crveni končić daljine

9 jun
Elma Slabić

Na njenoj je ruci bila narukvica od crvenog končića sa jednim slovom. To nije bilo slovo njenog imena, već njegovog. A ja sam, frajerski, pozvao je da izađemo. Zapravo, više kao da me ona navela da predložim izlazak.
Zanimalo me, da li je zaista takva?
Je li stvarno lijepa?
Ne, nije mi samo vanjska ljepota bitna, ali bi mi nestvarno da sva divnoća svijeta je u njoj, a oči joj zvjezdane.
Kao da mi je nešto govorila svaki put kada je šutjela.
Pričala je slatko. Pravila je pauze u govoru kao da je željela da je bolje shvatim. Gledala je na sat svako malo da ne zakasni u školu.
Da li joj je bilo dosadno sa mnom?
Pomislio bih da jeste jer me rijetko gledala u oči. Kada bi me pogledala odmah bi spustila pogled, valjda zbog njihove boje…
Ali, svaki put kada pogleda na sat pomjerala je za minutu vrijeme kada moramo krenuti.
Čini mi se da me poljubila, nježno u obraz uz stidan zagljaj.
Prepoznah joj nešto u očima.
Ne nagledah je se.
Da, želim je opet vidjeti.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 65 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments