Čežnje i godine

14 aug
Imelda Ikanović

Nezvani gost po imenu slučajnost
Dovede te u okruženje moje
I nenamjeran pogled i nezadrživ uzdah
Kao da spomenuše sve one godine…
O, gdje si već bila, izgubljena srno
Tražim te u svemu što prolazi
Poštedi me sad tih tvojih ženstvenih pokreta,
Neodoljivog smješkanja,
Prefinjenih riječi
I svega u čemu vidim ljubav.
Pričaj mi, samo mi pričaj
Kažeš sve po starom, o Bože, ja ne znam ni to staro
Pričaj, jer sitni su ovo sati za ne tako sitne sudbine
O šta bih dao da sve već mogu da znam…
Pričaj, ženo nad ženama
Čežnjo nad čežnjama
Tražim te, dušo, sve ove godine puste
O, gdje si bila
Samo mi pričaj…
Pričaj, ja nemam namjeru da te zavolim
Sva moja ljubav je između tvog obraza i ruba usne
I sve što možeš da mi vratiš
Je ljubav.
A godine?
Godine, moja srno, jesu samo broj
A moja čežnja ipak ne
To ti već ne mogu oprostiti…

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 3 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments