Ćevap je sevap

23 jun
Belma Palavra
Gledam neki dan dvije dobro sređene gospođe kako reaguju na skromnu migrantsku pruženu ruku koja ono malo ljudskog dostojanstva čuva tako što nudi maramice u zamjenu za neku siću, jer ne želi bukvalno da prosi.

Gospođe, sređene – sa modnim detaljima koji koštaju više nego nečije auto, izlaze iz butika, nose nekoliko kesa, zamišljam kako im se kartice dime iz novčanika od silnog peglanja i slučajno nailaze na jednog migranta koji u blizini butika prodaje maramice i stidljivo iste pruža prema njima dvjema.

Gledaju ga, kratko ali efektno zakolutaše očima – odajući dojam smorenosti od tih i takvih ispruženih ruku i ipak se smilovaše tom jadniku.

Izvadiše obje po par “žutih” parica iz džepa, tj. po par komada od 10KF ili 20KF, eventualno 50KF (KF = konvertibilnih feninga) i dadoše mu, dok istovremeno s gađenjem pogledaše na maramice i odmahnuše rukom u smislu “ne treba, hvala”, te nastaviše dalje oduševljeno gledajući druge krpice u nizu mnogobrojnih izloga.

Nakon njih priđe mu starija, skromna ženica, rekli bismo nana penzionerka, sa vrlo skromnim sadržajem onoga što je kupila u kesi i dade mu 2KM – dakle, puuuuno više nego prethodne dvije bogatašice zajedno.
Žena se iskreno sažalila i da, uzela je jedne maramice – ne želi da on zna da ga ona žali.
Razumije žena da ako ne uzmeš ispada da prosi, a ako prosi on se osjeća još lošije nego što se svakako osjeća čovjek koji se trenutno našao u toj velikoj nevolji, a inače je iz normalne porodice i vrlo vjerovatno visoko obrazovan.

Gledam sve to, odvija se u par minuta i ne vjerujem da u 2020. godini osobe poput te dvije gore pomenute gospođe (iliti “gospodže”, rekla bi moja draga prijateljica – u smislu da misle da su neki nivo, a ne znaju se ni izražavati) i dalje nemaju razvijenu svijest o tome šta se dešava oko njih i da bi u takvim situacijama bilo u najmanju ruku pristojno ponuditi tom dečku bar onoliko koliko mu je dovoljno za jedan pristojan obrok – jedne ćevape, burek, hamburger – ko zna, to mu je možda jedini obrok koji će pojesti danas.

– Moram napomenuti, svaka čast ljudima koji im svakodnevno pomažu od srca, pa koliko god su u mogućnosti. –

Ono što je karakteristično za naše ljude jeste da svi vole zaraditi sevap, pa i ove dvije gospođe, sigurna sam.
Ali ljudi, skontajte malo, posebno ako ste u mogućnosti – ćevap je sevap, jer si čovjeku omogućio obrok, ti lično, ne gledajući šta daju drugi. A šta će on jadan sa 20KF, ne može ni krofnu kupiti, a i da može, to i dalje nije obrok.

Hoću reći…

Pomozite migrantu, ali zaista, ne brukajte se, nemojte biti veća bijeda od njega – još u markiranoj garderobi.
Gora od prave sirotinje je samo ova naša bogata sirotinja.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 55 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments