Čekao sam

16 mar
Enis Prijić

Čekao sam tako, jednoga kaharnog’ dana,
Onaj trenutak u kojem ću napokon tvoje smaragdne oči sresti.
Čekao sam tako, jednoga otresenog’ dana,
Ono čudo u kojem će naši pogledi jednu toplu prozu splesti.
Čekao sam tako, jednoga utorka dana, mirise kose tvoje, koji zaista nisu tako česti.
Čekao sam tako, jednoga hladnoga novembarskoga dana, odraz tvoje visosti, u razlivenoj i punoj lokvi, vidjet’ na cesti.

Prošli sa dani, a ja ne vidjeh, a ja ne čeuh, a ja ne osjetih…

Čekao sam tako, druge novembarske nedjelje,
onu minutu u kojoj ćeš mi otkriti taju tvoje mističnosti.
Čekao sam tako, kišne novembarske nedjelje,
onaj povjetarac koji će miris tvoga karmina, do mojih usana “ščesti”.
Čekao sam tako, pazarne zimske nedjelje,
otiske tvoje duše, u mlađahnome snijegu sresti.
Čekao sam tako, jedne maglovite nedjelje,
Onu sekundu u kojoj će mi ushićeno srce, zbog prisustva tvoga, pijano grudi tresti.

Prošle su nedjelje, a ja ne vidjeh, a ja ne čuh, a ja ne osjetih…

Čekao sam tako, mjeseca jednog’,
Pahulju bijelu, koju će oblak, na tvoje dlanove “snjesti”.
Čekao sam tako, novembra, mjeseca jednog’,
Žudne misli moje, koje će se u tvojoj kafenoj kosi splesti.
Čekao sam tako, hladnog’ novembra jednog’,
Kada će se kazaljke sata poklopiti, pa nam vječnu sudbinu skorijiti.

Prošli su mjeseci, a ja ne vidjeh, a ja ne čuh, a ja ne osjetih…

Čekao sam tako, devedesete jedne, godine u kojima će nam zajednička ljuba sudbinu plesti.
Čekao sam tako…
Čekao sam…
Čekao…
Če’…

Prošle su godine, a ja umrijeh, a ja ne vidjeh, a ja ne čuh…
Čekat ću tako, milenija jednog’,
srce tvoje, koje na ružu liči,
jer možda će me ono,
iz hladnog’
groba
dići!

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 177 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments