Boce s kisikom

24 jul
Petra Čeč

nigdje me ne guši više
nego nabadanje po okaminama djetinjstva
kad vidim mali vlažni podrum
u kojem smo živjeli
stropove tako niske
da ih dodirujem laktovima
kotlovnicu gdje se tata ljutio
smetale smo ga dok je pisao diplomski
djeca su kriva za vječne studente

sjetim se kako je mama skoro progutala
riblju kost

i nju je gušilo

najoštriji su noževi
koje sama držim za pojasom
oni sijeku do same srži
one uvijek nedovoljne

volim ih oštriti na kritikama
previsokim kriterijima
listanjima tuđih života
pobrojavanjima neuspjeha

sastavljena sam od absolutiva
crno bijelih linija
daj mi sve ili ništa
nisam naučila što su nijanse
u njima postoji previše rizika za pogrešku
uvijek kad vidim dimnjačara
zaželim da sve bude dobro

ja nisam okej
ako svi nisu okej

znaš kako tu malo prostora ostaje za disanje

-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 1 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments