Biti voljen ili voljeti

8 feb
Jovana Stevović

Nikada ti nijesam rekla ali, postoje dvije vrste ljubavi.
One što stanu u beskonačnost i one što su beskonačne.
Pitao si me šta je onda more, ako mu valovi ne pruže ruke.
Ćutala sam…
Razmišljala sam o svom odrazu u tvome oku i tvojoj sjeni iza mojih leđa.
Ljubav je valjda žena, pomislih u sebi.
Kada žena pruži prste, ruke dobiju na značenju.
Kao da se more zatalasa a vatra rasplamsa.
Ljubav kao ljubav nije neobična.
Njene niti sežu u daljine ali je zov taj što joj veličinu daje.
Ako stanem u beskonačnost onda sam postojala, rekla sam.
Samoljublje nije odlika sebičnih duša, već onih što prigrlivši sebe grle svijet.
Da bih te smjestila u beskonačnost to moram i postati.
Kako?
Kada?
Tajna je u ženi, njenoj kosi, noktima, ramenima.
Onoliko koliko se bori toliko će i da bude voljena.
A šta znači biti voljen bez sposobnosti da voliš?
To je poput ljuske oraha, slomi je i slomićeš plod.
Zgaziti liniju beskonačnosti može svako, ne kažem da je lako ali, može. Korak nazad, naprijed dva…
Ali, dostići beskonačnost u ljubavi nije za svakog.
Šta zna čovjek što će ptici krila,
bi li ona bez njih ptica bila?
Ili slavuju, lijepa pjesma?
U tijesnoj koži i ljubav je tijesna.
Isprazna, smiješna.
Biti beskonačnost znači lomiti grane, da bi kada novo jutro svane krenuo od temelja do krova.
Svakim danom iznova disati, malo jesti a mnogo misliti.
Ljubav je hrana bez poslatica,
odvažnost bez povlastica.
Biti voljen je korak od beskonačnosti,
voljeti je beskonačnost.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 52 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments