Bit će bolje

12 nov
Lajla Tabaković

Bože pa zar i dalje nebo diše sivom bojom starog plavetnila! Život je bio i dovoljno težak poslije svake neizgovorene riječi. Često su mi misli bile u duši ali i ne na usnama.Vrijeme je postalo samo dokaz postojanja. Snovi su postali samo misao koja je zaključana tamo negdje duboko u srcu. Više ništa nije bilo isto poslije tog zadnjeg otkucaj sata kasne ponoći,kad je samo Bog ljudima pošteno sudio za njihova djela. Na prozorima su i dalje stajale stare razmrljane kapljice kiše ostavljajući samo čin vjetra koji je poremetio njihov tok. Često tako hodam osvjetljenim ulicam koje imaju samo tamnu dušu i tek po kojeg prolaznika što okrene glavu da vidi da li je na pravom putu. Često vidim ljude sretnog izraza ali tamne istine što se krije iza zadnje nade.Uz kretke riječi i brz hod dođoh na naše mjesto.Mogu ti reći da Više ništa nije isto. Od kako te nema za mene više ništa nema smisao.Kažu ljudi da život ide dalje i da je vrijeme najbolji lijek.Ne brini često se sjetim tebe i onih tvojih čuvenih rečenice „Bit će bolje brate“  ili „nedaj se“. Dušu mogu samo molitvama da ti ćuvam jer ko sam ja da se protivim Božijim riječima. Kad znam da srest ćemo se opet na boljem mjestu gdje teče samo med i mljeko.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 25 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments