Bez njega

7 feb
Amra Zahirović

Budim se i ovog jutra bez volje da nastavim.Moja kafa nema onaj sladak ukus koji je imala prije.Kafa je ista ali nema njega da je porukom za dobro jutro zasladi.Nisam znala da će ovako nedostajati.
Uvijek sam se držala toga da se ne vežem za ljude sve dok ne budem dovoljno jaka da podnesem njihov odlazak.On se desio slučajno.Znate, bio je ona osoba koja je nekako uvijek tu.Gdje god da se okrenem mogu da ga vidim.Imao je osmijeh takav da popravi i najgori dan.Bili smo prijatelji i nisam ni primijetila da sam mu dopustila da mi bude tako blizu.Već sljedeće čega se mogu sjetiti je da ga volim.Volim ga svim srcem.Volim mu svaku manu i svaki grijeh.Postajemo veoma bliski i započinjemo vezu.Osjetila sam iskrenu ljubav i razumijevanje koje sam tako dugo iščekivala i molila Boga da mi pošalje nekoga takvog.Imala sam osjećaj da je on sve ono što sam htjela u jednoj osobi.Sa njim mi je tih nekoliko mjeseci prošlo kao nedjelju dana.Činio je sve da se smijem.I smijala sam se.Onako, od srca.Kada bih se našla u problemu, on bi bio tu i svaki problem bi izgledao tako malen i beznačajan.Bili smo tim.Povjerenje i ljubav su prštali na sve strane.Sve to je dopunjavala i ogromna strast zbog koje sam ponekada bila zabrinuta, nisam razumjela odakle se stvorila u toj mjeri.
Pored svega, plašila sam se.Znala sam da ako se ovo završi da ću se slomiti.Nisam bila spremna na takvo nešto.Bila sam spremna jedino da ga volim.Često su me obuzimale misli, šta bih uradila da ostanem bez njega.I ostala sam.
Sva ta moć koju je imao nada mnom jer sam ga zavoljela do te bolesne mjere je uticala na naš kraj.Iz straha da ću ga izgubiti, pristajala sam na ono što inače ne bih, ignorisala bih crvene zastave koje su bile očigledne.Ljubav se pretvarala u pakao, a razumijevanje u potpuno kontrolisanje mojih misli i djela.Postala sam lutka koja se dotjeruje za njega i čini sve da ga usreći.Pitanje je, ko je onda tu da usreći mene?Htjela sam da se ponovo osjetim vrijednom i voljenom.Htjela sam vratiti ljubav i strast sa početka veze.Koliko god sam ga voljela, nisam mogla više podnijeti da sam samo predmet za zabavu i po potrebi prijatelj.Željela sam biti djevojka.Vrijedna ljubavi i pažnje.Da mi se vrati ono što dajem.
Skupila sam hrabrosti i prekinula odnos sa njim.U meni je prevladavala tuga i razočarenje ali sam istovremeno bila ponosna na sebe jer sam uzela svoj život u svoje ruke i počela po prvi put gledati na sebe.Znala sam da ako dođe do ovog trenutka, a došlo je, da će biti tragično po jedno od nas dvoje.Izgleda da je bilo po mene.Ne znam koliko vremena će trebati da prebolim i da budem spremna da u život pustim nekoga drugoga ko će biti bolji za mene.
Nastavljam piti svoju gorku kafu.Možda je bolje gorka kafa nego gorak život.Ukus kafe će za trenutak nestati, a ukus bola bi me mučio godinama.
Ne mogu reći da sam dobro.Teško mi je gledati parove i zamišljati kako bi bilo da smo i dan danas zajedno.Valjda je to ono što se mora proći nakon prekida.Znate, pitate se milion pitanja.Šta on radi, ima li nekoga?Da li pati za mnom kao ja za njim?Ima li nade za nas?Pokušavam skrenuti misli sa tih stvari nekim drugim stvarima.Dobrom knjigom ili druženjem s prijateljima.
Na kraju svega, žao mi je što sam ostala bez osobe koju volim ali mi je drago što sam po prvi put učinila nešto za sebe, zbog sebe.Sada gledam u budućnost, a ko zna, možda vremenom zavolim i gorku kafu.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 161 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments