Berićetno

31 aug
Marija Š. Vučković

riječ berićetno me podsjeća na prvog momka
tako mi je čestitao neki praznik
bila mi je nepoznata
ali sam i ja njemu poželjela isto

sastali smo se tek nekoliko puta
to se u osnovnoj zvala veza
izlazila sam s časa biologije
da se nađemo kod veceova
koji su zaudarali
to tad nije bilo važno

nije bio važan ni mrtvi miš
koji se sasuo sa vodom u korito
bože, svi smo pili sa te česme godinama
neki su možda i oboljeli
samo je on umro
sam u studentskom stanu
u napadu epilepsije
u svojoj vodi udavljen

kasnije su svi šaputali
zar je bio bolestan
hude naše boli
zar je on bio

a imao je pune džepove žvaka
i ledeni zadah
preskočili smo ogradu
i na betonu iza vrtića pitao me
jesam se ljubila prije
ja sam se pravila važna i lagala da jesam
i to više puta

njegove oči od treme padale su po podu
više u životu ne vidjeh
takvu zbunjenost u čovjeku
da nije mrtav sad bih mu priznala
da me on ljubio prvi
berićetno mu bilo

 

Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 1 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments