Na rubu ponora
Znajuć da sam
Plašt nedodirljivog beskraja
Satkan isprepleten
Prstiju izrezanih od sile čvorištenja.
Optočen draguljima
Školjkinih utroba sasvim pust
Razlivene tinte i mirodijskim uljima
Razrjeđujem se gust
San. Iluzija. Strast.
Ja pritisak sam zagrljenih planktona
Da, implodiram ti na rubu oka
Bljesak. Infuzija fuzije. Ponos i čast.
Trajem u tami, trajem u tami
Bdijem nad Mijenom
S visoka
Riječ sam, On sam,
Došao iz daleka
“Mene se ne čita” hrskavica zaškripi
Mene se diše kao pun mjesec zjenicom
Ne trudi se da čuješ kako cjepkajući slova
ova misao ti pjeva zvuk
Tu nema ljepote, smisla nema
Nećeš ga naći, nećeš ga naći
Značenje se može plućima samo
rebrima slomiti
i kostima urezati
dahom vatre opisati
pa iskašljati
-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
