Baksuzni Hasan

13 feb
Asja Spahalić

Uloge:
Hasan-stariji dječak od 12-14 godina-kostim=obična seljačka odjeća
Čiko sa konjem-stariji dječak od 11-14 godina-kostim=stara skupocjena odjeća
Curica sa kravom-djevojčica od 8-10 godina-kostim=starinska odjeća za čobanica (npr.haljinica)
Svinjar sa prasetom-dječak od 8-10 godina-kostim=svinjarska odjeća
Djevojka sa guskom-djevojčica od 10-12 godina-kostim=stara skupocjena odjeća, damska
Oštrač noževa-stariji dječak od 11-14 godina=obična seljačka odjeća
Hasanova majka-djevojčica od 13-14 godina-kostim=obična seljačka odjeća

Nastup:
(na sceni je patuljak/čarobnjak Cipiripi oko njega je šuma, a iza puteljak korz šumu)
Cipiripi (veselo)= Zdravo dječice, zdravo. Dobro došli! Danas ću da vam ispričam priču o baksuznom Hasanu, jako smiješnom dječaku. Nadam se da će vam se priča svidjeti…(uvjereno mašući kažiprstom) Ma sigurno hoće! Krećemo!
(staje u kutak)
Cipiripi (tiho): Eto, sad će Hasan. Poslije dvije godine služenja u jenog gazde mali Hasan odluči se vratiti kući. (razgleda malo po sceni i onda mu se pogled zaustavi u pravcu jednom i on kaže veselo, ali tiho) Aha! Eto ga!
(na scenu dolazi Hasan iz pravca u kojem se patuljčev pogled zaustavio igrajući se povelikim zlatnim novčićem)
Hasan (pjevuši sebi u bradu): Majci ću kupiti novu odjeću ili, ne, ne, novu kravu ili još bolje pribor za heklanje, a mogao bi i…(zamsli se i staje)…Mogao bi i jednog konja ili…ma konj bi bio super!
(odjednom iza njega dolazi čiko sa konjem)
Čiko: Ahoj! Čujem pričaš o konju, jel’ momče? (Hasan klimne, a on veselo nastavi) Evo, pa hajde da se mijenjamo: Ja tebi konja, a ti meni zlatnik.
Hasan (brzo, ushićeno): Da, da, može!
(Hasan uzjaše konja i nastavi razmišljajući na glas): Ja sam bolje prošao u trampi.
-ZAVJESA-
(druga scena: na sceni je Cipiripi u kutu i sada je livada oko njega gdje čobani napasaju goveda)
Cipiripi (tiho, zabrinuto): Hasan je nastavio put, ali konj ga baš i ne sluša najbolje…hmm…Uf, eto ga!
(na scenu stupa Hasan koji pokušava umiriti konja koji je krenuo punim trkom)
Hasan (viče): Opa! Momče, smiri se…
(konj zbunjen dernjavom spotače se o kamen i zbaci dječaka)
Hasan (povika): Upomoć!
(prilazi mu curica, čobanica sa svojom kravom)
Curica (podrugljivo): Čini mi se da je taj tvoj konj vrlo opasan. (blago) Daću ti ovu kravu za njega.
Hasan (bez razmišljanja, brzo): Prihvatam! (povede kravu i doviknu curici) S njom ću mirno putovati, a na putu ću još stalno imati i mlijeka.
Curica (odsutno): Aham…
-ZAVJESA-
(treća scena: na sceni je opet Cipiripi u kutu i sada je umjesto livade malo manja stočarska pijaca)
Cipiripi (tiho, zabrinuto gladeći bradu): Naš prijatelj je nastavio put prema kući, idući pored krave. Ali, kad je sunce upeklo, počeo je da osjeća žeđ.
(na scenu dolazi Hasan sa kravom prolazeći kroz pijacu)
Hasan (promuklo stežući grlo rukom): Pomušću kravu i utoliti žeđ. (sagne se i krene petljati tamo-amo oko krave, a krava se razljuti pa ga jednim udarcem noge odbaci uvis) (glasno) Ajoj! Auh…
(prilazi mu svinjar noseći prase)
Svinjar (blago i začuđeno): Šta ti se dogodilo, momče?
Hasan (ustaje): Imao sam novčić, zamijenio ga za konja, konja zamijenio za kravu, a krava ništ’ koristi!
Svinjar (razdragano): Ta krava je stara, i nikad ti neće dati mlijeka. Zašto je ne promijeniš za moje prase?
Hasan (brzopleto, bez oklijevanja): Može, da!
(svinjar uzima kravu i odlazi sa scene)
-ZAVJESA-
(četvrta scena: Cipiripi je u kutu, a sada je tu cestat i velika bogata kuća, a ispred nje djevojka sa guskom)
Cipiripi (malo veselije, ali opet tiho): Išao je tako Hasan sa prasetom, išao, dok nije naišao na ovu predivnu kuću i ispred nje djevojku sa guskom.
(na scenu dolazi Hasan sa prasetom)
Hasan (raspoloženo): Baš ti je lijepa guska. Njenim perjem može da se napuni jastuk. (onda zastate i podrugljivo reče) Moje prase vrijedi više od tvoje guske!
Djevojka (dignuvši kažiprst): To je mogućno, ali te s njime može snaći grdna nevolja.
Hasan (zabrinuto): Zašto?
Djevojka (uplašeno): Seoskom knezu je ukradeno prase, pa bi mogao pomisliti da je prase koje vodiš njegovo.
Hasan (uplašen): Pa hoćeš li da se mijenjamo? Ja tebi prase, ti meni gusku?
Djevojka (ironično): Izgubila sam na trampi, ali uzela sam prase da bih ti učinila uslugu.
(djevojka ostaje sa prasetom, a Hasan sa guskom odlazi dalje sa scene)
-ZAVJESA-
(peta scena: Cipiripi je kutu, a sada je oko njega gradić i manja radnja za noževe, a ispred nje seljak oštri noževe)
Cipiripi (tiho, zabrinuto): Skoro je kraj puta Hasanovog, nadam se da će sve biti u redu…
(Hasan dolazi na scenu sa guskom i prilazi oštraču noževa)
Hasan (začuđeno): Zašto si tako radnostan, dobri čovječe?
Oštrač (veselo): Odgovor je vrlo jednostavan, posao mi dobro ide, i zaradio sam dosta novca. A ni ti ne možeš da se požališ, imaš lijepu gusku. Možeš da je prodaš. Ali, vjeruj mi, kao oštrač noževa bi bolje zaradio.
Hasan (povjerovaši oštraču): Hoćeš da se mijenjamo?
Oštarč: Da.
(uzeo je kamen i nastavio svojim putem)
-ZAVJESA-
(šesta scena: Cipiripi nije više u kutu sada je na sredini scene krije se iza drveta, šuma je oko njega i potok s jedne strane, Hasan dolazi na scenu noseći kamen)
Hasan (radosno): Baš sam srećan! Jedva čekam kući i otvorim radionicu za oštrenje. Zaradiću mnogo novca; više nego na konju, kravi, prasetu ili guski.
(tako se radujući malo je popustio stisak, a kamen mu je iskliznuo iz ruku ravno u potok)
Hasan (povika): Ne! (zastade i razmisli) Hej! Kakva sreća! (podiže ruke) Sad više ništa ne moram da nosim, pa ću prije stići kući.
-ZAVJESA-
(sedma scena: Hasana ispred kuće čeka njegova majka, Ciprijipija nema, Hasan stupa na scenu)
Hasan (grli majku i žalosno govori): Ništa nisam donio. Zato sam stigao čio i odmoran. Zar ja nisam srećan momak?
(majka zastade na trenutak, pogleda ga upitno)
Majka (stavlja mu ruku na rame i veselo): Jesi, sine, vratio si se kući živ i zdrav, a to je najvažnije.
-ZAVJESA-

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 97 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments