April je slavio
svaku svetkovinu.
Toplina dobroćudnosti
redala se
neprobojnim ulicama
koje su,
deklamatorskim
tonom,
odisale radostima.
Ogledalo čeka
tvoj lik,
nije navikao
na vlasničku samoću.
Zagušljive li nade,
kiša udara
crepove,
da li će prestati?
Muk je
vikao zidinama,
praznoj čaši
i natopljenim
hartijama.
Rastanak se
gasi u pepeljari
duše.
Tvoje ruke će
grijati oblaci od
pamuka, a
mojim snovima
gorjeti oganj
nevoljne prošlosti
koju niti jedna
svemoćna riječ
neće moći promijeniti…
-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba
(Visited 16 times, 1 visits today)
