Alkeminizirani očaj

24 okt
Petra-Magdalena Lilić

Pitam se kad ću ti pisati ako ne sad
O zaslugama neću
Neću jer ne mogu
Dokučiti
Jabuku i spoznati
Zašto sam ju skinula sa stabla
Zašto sam ti ju opet
Cijelu
sebe dala
da bih bila izgnana
s mjesta na koje tek trebam doći


Ubijate i vi civile svaki dan
i noćima
Ubijate ih očima
Hodajući pod ruku
sa svojim frustracijama

Uvijek je lakše u paru
Uvijek je u paru lakše

Očima upravljate, ne palcem
Ne palcem kojim odskrolate
– preko puta nedužan
prolaznik
Ne kažiprstom koji stisne okidač
– prekoputa neupoznat
prijatelj

Srednjim ruskim prstom koji upre dugme
Srednjim američkim prstom koji upre dugme
Ne njim, ne njim, ne njima, ne njima
Prsti su sluge očaja, ali samo sluge

Ne prstenjakom kojim samu vjernost varate
Ne malim prstom kojim lažno obećavate

Očima vi ubijate civile
Očima koja mjere i ne daju prave mjere
Za cijela srca isjeckana formama vaših
kratkovidnih
Uskih ubojitih svjetonazora

Sva prolivena krv je vaša
i moja i naša
Dokaz je to što kroz oči izlazi
Ta neman analitička
(i)racionalnog uma

Ta prodana duša okom raskrinkana

Gnjila srca gramzivog ljudskog roda
Ugrabite malo Vrline dok se nudi džaba

Ugrabite ju i za sisu i za dupe
Ponadajte se da je i ona samo vaša


pješčani sate moga djetinjstva
otpješači
stazama bespuća moje starosti

ti tečeš i šuškaš pa staneš
ja te preokrenem

prostor i vrijeme
samo su zvuk i protok

i čin promjene

iz rozog u prozirno
iz prozirnog u vrelo

promjene pričin

tok svjetla

– Svi stavovi i mišljenja izraženi  u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.-

(Visited 1 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments