Akšamsko je bilo doba
İz obližnje džamije
Mujezin je pozivao
Na molitvu
Na spas
İz daljine
Začuše se i crkvena zvona
Kraj prozora sjedela je
İ uzdasima razbijala tišinu
Koja je grlila
Zidove usamljene staračke kuće
Čiji prag za grohotom smijeha vapi
Sjedela je pokraj prozora
İ prisjećala se
Kako je nekada kuća bila
Prepuna graje
Dječije igre
Djevojačke pjesme
Ljubavi
İ ono pucketanje vatre
Miris hleba
Nije više bilo isto
İ kuća se činila
Prevelika
Za usamljeno majčino srce
Akšamsko je doba bilo
Dok je mujezin pozivao na spas
Dok je iz grada dopirao zvuk crkvenog zvona
Jedna majka sjedela je kraj prozora
Prisjećala se vremena
Topline i dobrote
Ljubavi i sreće
Tog akšama
Sijedi otac je na kapiji dvorišta
Čekao nečije korake
İ dobro poznate glasove
Akšamsko je bilo doba
Te jeseni
Dok su srca
Jednog oca i majke
Drhtala pred hladnoćom prolaznosti
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
