Atomsko prožimanje

10 feb
Amina Vejselović

leziš pored mene nag
kao mornar bez kompasa
pratim tvog lica crte
kao iz ničega iznova stvaram tvoj lik
tvoj znoj miješa se sa mojim
ulivaš se u moj krvotok,
ti postaješ ja
ja postajem ti
žeđ si utolio slanom vodom iz mojih očiju
naše zamršene konce vuče strast
naše posvađane ruke su psi lutalice
i više ne znam gdje završavaš a gdje počinjem
možda je sve ipak samo
san

(Visited 6 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments