Katarza

12 jun
Krkalić Azra

sutra ću ponovo ustati, ovaj put neprepuštena tvom upitnom ponašanju
i svojoj pokvarenoj ploči što istu melodiju svira
svojoj kahvi jutarnjoj ću dati prve zalogaje slobode i plavog neba, a
pogled kroz prozor ću baciti kao znak vanjskom objektivu da ću ga
gledati, ne više kroz zamagljena stakla i željezne šipke, nego
direktno i bez posredništva kao što sam tebe gledala zadnju noć
očima žednim pravde.
svaki objekat u svom skromnom stanu ću vratiti na svoje mjesto i
počistiti prašinu sa istog jer govorim o duševnom miru
podnijet ću sva juče i pružiti im ruku pomirenja i poklon u znaku
zahvale jer sva juče me uče
umjetnu šminku, kozmetiku iz skupih radnji ću zamijeniti onom
prvenstvenom, besplatnom i djelujućom
smisao ću prestati tražiti po zidovima i ćoškovima, iz okova ću
izaći i pružiti sopstvenom biću leksaurin na biljnoj bazi
kroz visoke trave ću trčati kao da me davna prošlost goni, a ono ja
bijaše sretna, hrlim zagrljajem čvrstim u ruke slobode
zadovoljna
prenijet ću sjaj iz dubine tijela svog na svaki novi prijateljski duh i
znat ću
Znat ću kad stati i preokrenuti karte, znat ću da je sezona gorkog
voća već prošla i svaki sljedeći korak je veliki korak
i ja sijam.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

 

(Visited 247 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments