Samoaktualizacija – ideal psihološkog razvoja?

13 maj

“Proučavanje obogaljenih, zakržljalih, nezrelih i nezdravih osoba može dati jedino obogaljenu psihologiju i obogaljenu filozofiju. Proučavanje samoaktualiziranih ljudi mora biti temelj univerzalnoj znanosti psihologij.”

Ovaj poznati citat Abrahama Maslowa odražava problem s kojim se psihologija često susretala u prošlosti. Može li se zaključivati o ponašanju zdravih ukoliko se proučavaju samo oni sa psihičkim poteškoćama? Mnogi psiholozi i teoretičari koji su se bavili ljudskim ponašanjem, poput Freuda, imali su uvid samo u razvoj osoba s kojima su se susretali u svojoj liječničkoj praksi. Time su izazvali kritike da na temelju funkcioniranja pacijenata s neurozama i problemima u ponašanju pokušavaju doći do univerzalno primjenjivih teorija.

Humanistički psiholozi, s Maslowom kao jednim od najistaknutijih teoretičara, suprotstavili su se tada popularnim paradigmama biheviorizma i psihoanalize, naglašavajući da su i pozitivni aspekti ljudske prirode vrijedni proučavanja.

Maslowljeva hijerarhija potreba

Maslow je, u danas klasičnom psihološkom djelu „Motivacija i ličnost“, opisao hijerarhiju potreba, za koje je smatrao da su urođene svakom čovjeku i da upravljaju njegovim ponašanjem. Često ih se prikazuje kao piramidu kojoj temelj čine fiziološke potrebe, nakon kojih slijede potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadanjem i ljubavlju, potrebe za poštovanjem te, na samom vrhu, potreba za samoaktualizacijom. Piramida dobro opisuje odnose među potrebama. Naime, Maslow govori kako se više potrebe ne javljaju dok nisu zadovoljene potrebe nižeg reda. Tako, na primjer, osoba koja je gladna neće čeznuti za ljubavlju ili se zamarati poštovanjem drugih. Takav zaključak prati i logiku evolucijske psihologije – za preživljavanje je najbitnije zadovoljavanje osnovnih bioloških potreba (kao i one za sigurnošću), a zadovoljavanje potreba, koje nisu nužne za preživljavanje, dolazi tek kasnije.

Ličnošću osobe u jednom trenutku dominira jedna potreba, ovisno o onima koje su do tada ispunjene. Javljanje potreba ovisi i o dobi – dok se fiziološke potrebe i one za sigurnošću mogu primijetiti već kod dojenčadi, potrebe za pripadanjem i ljubavlju te poštovanjem prvi puta se iskazuju u adolescenciji, a potreba za samoaktualizacijom tek u srednjoj dobi. Potrebe nisu jednake niti po intenzitetu kojim motiviraju pojedinca – potrebe smještene više na hijerarhiji slabije su, a njihovo neispunjavanje ne vodi do krize, kao što je slučaj s fiziološkim potrebama. Maslow napominje da, iako se ne čine nužnima za preživljavanje, potrebe višeg reda vode do bolje psihološke prilagodbe, dugovječnosti i veće razine zadovoljstva životom.

Samoaktualizacija – „Sveti gral“ psihološkog razvoja?

“Glazbenik mora stvarati glazbu, slikar mora slikati, pjesnik mora pisati kako bi pronašao mir. Ono što čovjek može biti, on mora biti.”

Maslow na ovaj slikovit način opisuje potrebu za samoaktualizacijom. Samoaktualizacija se, u Maslowljevoj teoriji, odnosi na razvoj vlastitih potencijala i sposobnosti u području u kojem osoba djeluje. Česta je zabluda da su samoaktualizirani samo oni pojedinci koji postižu izrazite uspjehe u područjima znanosti ili umjetnosti. Teorija samoaktualizacije govori da svaki pojedinac može postići ovu razinu ukoliko se posveti onome što mu je važno i u čemu može biti uspješan.

Usmjerenost na unutarnji razvoj kod samoaktualiziranih osoba Maslow je vidio kao posebnu vrstu motivacije, za razliku od one koja vodi pojedince pri zadovoljavanju nižih potreba.

Prvi od uvjeta koji je potrebno osigurati kako bi se osoba mogla usmjeriti na ispunjavanje vlastitih potencijala jest zadovoljavanje hijerarhijski nižih potreba. U većini slučajeva, pojedinci se ne mogu okrenuti unutarnjem razvoju ukoliko imaju osjećaj da im nešto nedostaje. Nadalje, kao preduvjet samoaktualizacije Maslow navodi i da osoba ne smije biti ograničena od strane društva, tj. da mora imati osnovne slobode poput slobode govora, samo-izražavanja, dostupnosti informacija i pravednosti u okviru društvene skupine. Još jedan važan čimbenik za dostizanje samoaktualizacije odražava se u grčkoj maksimi „upoznaj sebe samog“: osoba mora biti svjesna vlastitih mogućnosti, mana i vrlina.

Obzirom na to da se radi o višoj potrebi slabijeg intenziteta, koja ne uzrokuje krizu ukoliko nije zadovoljena, a zahtijeva mnogo rada i teško ju je dostići, nameće se pitanje zašto joj uopće težiti i koje prednosti pruža. Je li samoaktualizacija uistinu „Sveti gral“ psihološkog razvoja?

Korelacijska istraživanja provedena pokazala su da je samoaktualizacija povezana s mnogim poželjnim ishodima. Samoaktualizacija je pozitivno povezana s emocionalnim zdravljem, kreativnosti, pozitivnim ishodima nakon psihoterapije, akademskim postignućem i rasnom tolerancijom, a negativno s alkoholizmom, institucionalizacijom zbog mentalnih poremećaja, neuroticizmom, depresijom i hipohondrijom. Iako sam Maslow nije provodio korelacijska istraživanja jer je smatrao da se samoaktualizaciju ne može procjenjivati standardnim znanstvenim metodama, naglašavao je da – iako ne dovodi do krize – neuspjeh u vidu samoaktualizacije za posljedicu ima smanjeno životno zadovoljstvo, nemir i frustraciju. On se, naime, u istraživanjima usmjerio na biografske analize povijesnih osoba te intervjue i procjene ličnosti svojih kolega i prijatelja za koje je smatrao da udovoljavaju kriterijima samoaktualizacije. Takav nejasan i naizgled proizvoljan način na koji je prikupljao podatke izazvao je mnogo kritika.

Većina kritika Maslowljeve teorije odnosi se na nedostatan broj empirijskih istraživanja i nejasne metode prikupljanja podataka.  Unatoč kritičarima, duh humanističke paradigme i danas je prisutan. Odražava se prvenstveno u pozitivnoj psihologiji, koja naglašava istraživanje ljudskih vrlina i snaga, odnosno sreće, te je prvenstveno usmjerena ka poboljšanju iskustva svakodnevnog života – što je i bio cilj pionira humanističke psihologije poput Maslowa.

 

 

 

istrazime.com

(Visited 31 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments