Šah i Sarajevo – fantastičan i zanimljiv spoj

23 feb

Šta je to šah ?
Šahovska igra jedna je od najstarijih društvenih igara koja svoje korijene vuče iz Indije u 6. st. Nakon Indije šah se proširio na arapski poluotok, a u 8. stoljeću počinje širenje ove veličanstvene umne igre u Europi. Prvi zapisi o šahovskim figurama na tlu današnje Hrvatske potiču iz Zadra, točnije, šah se spominje 1385. godine u popisu inventara jednog zadarskog trgovca. Španjolski majstor Lucena 1497. godine objavljuje prvu šahovsku knjigu čime počinje početak suvremenog šaha, a svoj konačan oblik sa svim današnjim pravilima šah dobiva u 16. stoljeću za vrijeme renesanse.

Šah je nemoguće točno definirati zbog njegove kompleksnosti, ljepote i različitosti. Većina igrača tvrdi da su u šahu objedinjeni elementi igre, sporta, umjetnosti i znanosti. S obzirom da se naš klub bavi radom s mladima, za nas je šah prvenstveno društvena igra koja ima odgojno-obrazovnu ulogu. Tek nakon što dijete zavoli samu igru i počne uživati u njoj može se razmišljati o sportskim natjecanjima, a kada umijeće igranja dosegne više razine opravdano možemo govoriti o umjetnosti te kasnije u profesionalnom natjecateljskom sustavu o vidu znanosti.

Ono što svaki šahist intuitivno osjeti potvrđeno je u brojnim znanstvenim studijima – igranje šah utječe na poboljšanje kreativnosti, logičkog rješavanja problema, pamćenja, koncentracije, samopouzdanja te mnogih drugih intelektualnih sposobnosti. Za kraj vrijedi navesti citat jednog od najboljih šahovskih trenera i velikog igrača, Siegberta Tarrascha:
“ Uvijek sam pomalo sažalijevao čovjeka koji ne zna šah, kao što bih sažalijevao čovjeka kojem je ljubav ostala nepoznata, jer šah kao ljubav, kao muzika, ima moć da ljude čini sretnima.

Kada bismo danas ljude pitali šta je to šah ?“Većina bi ljudi rekla to je igra mudrosti“ Igra kojom se određene vještine razvijaju. U Bosni i Hercegovini šah se i dalje igra i prisutan je . Naravno razvoj tehnologije doprinio je tome da djeca sve manje imaju zainteresovanost za ovakav vid sporta. Da šah spada u vrstu sporta. Naravno da ima djece koja igraju aktivno šaha ali bismo voljeli da se broj djece poveća.

Šahovski klub Sarajevo -HISTORIJAT
Inicijativa o osnivanju Šahovskog kluba u Sarajevu potekla krajem 1903. godine kada je Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, na zahtjev grupe građana svih nacionalnosti, obavijestila Zajedničko ministarstvo u Beču „o osnivanju šahovskog kluba u Sarajevu“. U izvještaju se navodi podatak da je u Klub upisano 55 članova ljubitelja šahovske igre i uz to 8 stalno prijavljenih gostiju. Društvo je u smislu postojećih propisa u svakom pogledu bilo pod nadzorom i kontrolom vlasti. Statut Šahovskog kluba Sarajevo usvojen je i potvrđen od strane šefa Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, 16. januara 1904. godine. Možemo sasvim jasno reći da je organizovani šahovski život u Bosni i Hercegovini započeo osnivanjem šahovskog kluba „Sarajevo“.

Zahvaljujući „Bošnjaku“ saznajemo da je 13. decembra 1904. godine održan šahovski turnir u Sarajevu i to u prostorijama Restauracije Friedrich gdje su se za tri počasne nagrade natjecali poznati sarajevski igrači: Bruncwik, Finzi, Kubović, Lehow, Marek, Passler i Schlesinger. Iz Bosanskog glasnika saznajemo da su na konstitutivnoj skupštini Šahovskog kluba u Sarajevu 1904. godine u Predsjedništvo kluba izabrani: za predsjednika Schlesinger Friedrich, potpredsjednika Schwarz J., zapisničara Krainc Cyril, blagajnika Kubović P., i drugi članovi Lehow, Booroslawski, Pascher i Koller. U 1908. godini za predsjednika Kluba je izabran Kozmutz Kornelius.

Poslije I svjetskog rata Klub je obnovljen. Iz arhivske građe Velikog župana sarajevske oblasti iz 1923. godine i iz „Srpske riječi“ saznajemo da je Klub obnovljen pod novim nazivom „Vidmar“ šahovski klub u Sarajevu i da je za predsjednik izabran prof. Ljudevit Astaloš. Klub je prema zapisniku skupštine nastavio kontinuitet rada prethodnog kluba, primio njegovo inventar i imovinu, a pravila su izmjenama usvojena i poslana na odobrenje Policijskoj direkciji u Sarajevu.

Kroz dokumenta pratimo još jedno obnavljenje rada Sarajevskog šahovskog kluba 1934. godine. Za počasnog predsjednika izabran je prof. Ljudevit Astaloš internacionalni majstor i član olimpijske reprezentacije prije II svjetskog rata, za redovnog predsjednika kluba izabran je Konstantin Smigeljski, a za potpredsjednika Vasilije Dragičević. Pravila kluba prihvaćena na osnivačkoj skupštini poslana su na odobrenje nadležnoj vlasti tj. Kraljevskoj banskoj upravi drinske banovine – Sarajevo. Od te godine redovnu su održavana klupska prvenstva i druge šahovske priredbe. Interes za šahovsku igru je naglo porastao, pa se broj članova stalno povećavao.

Prvi ženski šahovski turnir u Bosni i Hercegovni odigran je 1937.godine u organizaciji ŠK „Sarajevo“, a oko tih godina počeli su i u šahovskom klubu prvi brzopotezni turniri. U 1941.godini fašistička vlast je zabranila rad šahovskom klubu. Poslije oslobođenja klub doživljava svoj najznačajniji razvoj kada je bio jedan od najuspješniji na prostorima bivše Jugoslavije. Poslije Drugog svjetskog rata u organizaciji ŠK „Sarajevo“ gostovao je prvak svijeta Aleksandar Aljehin koji je odigrao dvije simultanke u hotelu Evropa, a pozivani su i drugi svjetski velemajstori kao što su Špilman, Rubinštajn itd.

Poslije Drugog svjetskog rata 1947. godine ŠK „Sarajevo“ kao prvak Bosne i Hercegovine igrao je polufinalni meč za prvenstvo Jugoslavije sa ekipom „Mladost“ iz Zagreba u restoranu „Triglav“ u Sarajevu. Šahovski klub „Sarajevo“ je 1957. godine osvojio Drugu ligu Jugoslavije u Mariboru otkada je bio redovan član Prve lige Jugoslavije. Šahovski klub “Sarajevo” je bio stalni član Prve šahovske lige Jugoslavije. Najveći klupski uspjeh u bivšoj Jugoslaviji šahovski klub „Sarajevo“ je postigao osvajanjem Kupa Maršala Tita 1960. godine. Na takmičenju je učestvovalo oko 8.800 timova, a šahovski klub „Sarajevo“ nastupio je u sastavu: Vlado Kozomara, Rajko Bogdanović, Muamer Osmanagić i Zdenko Grgić.

Svoju mnogostruku djelatnost šahovski klub Sarajevo je proširio i organizovanjem međunarodnih turnira. Sve je započelo 1957. godine. Uz učestvovanje renomiranih jugoslavenskih velemajstora (Trifunović, Puc, Minić…), te gostiju iz inostranstva (Čokaltea, Cvetkov), nastupili su i naši najbolji igrači Kozomara, Bogdanović, Smailbegović, Udžvarlić… Malo ko je očekivao da će Sarajevo za samo deceniju i po stvoriti tako značajnu šahovsku tradiciju i postati značajno međunarodno šahovsko stjecište. Sarajevski turnir ušao je u kalendar FIDE i nije bilo iole značajnijeg velemajstora koji nije učestvovao na ovom turniru. Pogledajmo samo listu sudionika: Talj, Korčnoj, Štajn, Ulman, Benke, Bern, Pachman, Kavalek, Lejn, Tringov, Forintoš, Hort, Honfi, Lutikov, Antošin, Braun, Kotov… Tu su bili i najbolji jugoslovenski igrači: Gligorić, Matulović, Ivkov, Udovčić, Damjanović, Parma, Ćirić, Vukić, Kurajica, Planinc kao i najuspješniji predstavnici našeg kluba. Mnogi od njih su upravo na ovom turniru postizali svoje najznačajnije rezultate i međunarodne titule.

Sarajevski turnir se vrlo brzo afirmisao kao jedan od najznačajnih i slobodno možemo reći, da je to bio prvi tradicionalni turnir u bivšoj Jugoslaviji, preteča mnogih drugih. Na našem turniru Talj je izvodio svoje vratolomije, Ullman i Stein dokazivali svoju visoku klasu, Korčnoj pobjeđivao manirom velikog šampiona… Istinska je šteta što je šahovski klub Sarajevo iz objektivnih razloga prestao sa tradicijom organizovanja, pogotovo što je igranjem kvalifikacionog turnira omogućavao posebno mladim igračima da se afirmišu na sarajevskom turniru. Sarajevski šahovski turnir je ušao davno u ozbiljnu šahovsku literaturu. Danas nema iole ozbiljnijeg majstora, koji u svom teorijskom izgrađivanju može zaobići deceniju i po zbivanja na našem turniru.

Šahovski klub Sarajevo danas /misija
Šahovski klub Sarajevo danas broji oko 100 članova . Turniri se održavaju redovno , među turnirima koji se održavaju neki su i tradicionalni poput Memorijalnog turnira prof. dr Nijaza Durakovića koji je u nedjelju 2.2.2020 godine održan 7. Memorijalni. Naša je misija je vratiti djecu na pravi put , pokazati im da igra šaha nije zaboravljena i da je još uvijek zastupljena . Mnoge škole imaju šahovske sekcije i određeni broj članova ali priča o šahu u skorijoj budućnosti neće samo ostati na sekcijama. U skorijoj budućnosti planiramo se posvetiti djeci koja su slijepa i slabovidna a imaju jako veliki talenat za ovakvu igru. U klub su uvijek svi doborodošli pa i vi mediji gdje se možete sami uvjeriti kakva je atmosfera.

(Visited 75 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments